Pravično bi bilo da je plaća u HEP-u od 1.1.2024. veća:
0%
15%
30%
45%
60%
Rezultati | Arhiva

 
Hot
 
 
 
1/1/2012 - Ina s HEP-om potpisala aneks ugovora o prodaji plina
Izvor - Poslovni dnevnik, 29. prosinac 2011.
 
  • Tvrtka Prirodni plin, članica Ina Grupe i HEP Proizvodnja su 23. prosinca, potpisale aneks dugoročnog ugovora o prodaji prirodnog plina na razdoblje od dvije godine, odnosno do 31. prosinca 2013. godine, izvijestili su iz Ine.

    Sukladno dogovorenim uvjetima, predviđena je isporuka oko 750 milijuna metara kubičnih prirodnog plina godišnje, što je nešto više nego u prethodnom razdoblju. Nakon što je HEP proveo natječajni postupak i prihvatio ponudu Prirodnog plina, nastavljeno je detaljno usuglašavanje svih uvjeta isporuke, te je postignut konačni dogovor, napominju iz Ine.

    "Nakon Petrokemije, još je jedan veliki kupac izabrao Inu, odnosno Prirodni plin kao svog dobavljača, a temeljem isključivo komercijalnih uvjeta. Pregovori su vođeni u duhu dobrih partnerskih odnosa te se nadam da će u tom duhu biti nastavljena i naša buduća suradnja", izjavila je ovom prilikom gđa Davorka Tancer, direktorica tvrtke Prirodni plin.

    "Ovo je vrlo važan ugovor za Inu. HEP je jedan od naših ključnih partnera te nam je iznimno zadovoljstvo što su još jednom prepoznali Inu i Prirodni plin kao pouzdane i kvalitetne opskrbljivače", istaknuo je Zoltán Áldott, predsjednik Uprave Ine.
 
1/1/2012 - KADROVIRANJE Čelnici HEP-a i Šuma ne žele odstupiti
Izvor - Slobodna dalmacija, 28. prosinac 2011.
 
  • Osim Uprave Hrvatskih željeznica, koja je to učinila javno, mandat na raspolaganje Vladi u tišini su dali i čelni ljudi Hrvatskih voda, Jadranskog naftovoda i Autoceste Rijeka-Zagreb, utvrdila je jučer “Slobodna”. Neki direktori javnih poduzeća, međutim, neće se povesti tim primjerima.

    - Neću davati mandat na raspolaganje jer je procedura imenovanja predsjednika Uprave Hrvatskih šuma takva da Skupština društva daje razrješnicu Upravi.
    - Otići ću kako sam došao’ Kako sam došao na ovo mjesto, tako trebam i otići - poručio nam je Darko Vuletić, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma, dodajući kako očekuje da će ga novi sastav Skupštine društva razriješiti funkcije čim se za to stvore uvjeti. Iz nekih javnih poduzeća dobili smo, pak, neslužbenu informaciju kako su njihovi čelnici već prije stavili svoje mandate na raspolaganje novoj vlasti u javnim istupima.

    Tako je predsjednik Uprave Croatia osiguranja Zdravko Zrinušić izjavio u jednom tjedniku da je odluka o njegovu ostanku na čelu tvrtke na novoj Vladi i Nadzornom odboru. Iz Odnosa s javnošću Hrvatske elektroprivrede priopćeno nam je da će Uprava HEP-a poštovati svaku odluku nove vlasti koja će biti provedena kroz Nadzorni odbor i Skupštinu HEP-a. Očito je da unutar menadžmenta brojnih javnih i državnih poduzeća koje je na položaje dovela prethodna vlast, postoji dvojako tumačenje što im je činiti nakon pobjede Kukuriku koalicije na izborima.

    Jedni, poput predsjednika Uprave HŽ-a Zlatka Rogožara, predsjednika Uprave Hrvatskih voda Jadranka Husarića, direktora JANAF-a Ante Markova i predsjednika Uprave Autoceste Zagreb-Rijeka Mira Škrgatića, stavljaju novoj vlasti mandate na raspolaganje i prije nego novi resorni ministri preuzmu skupštine tih trgovačkih društava, imenuju nove nadzorne odbore i smijene postojeće uprave. Za razliku od njih, dio menadžera javnih poduzeća, poput Darka Vuletića i čelnika HEP-a Lea Begovića, čekaju da se pokrene opisana procedura i nigdje ne žure.

    Neki su nam se direktori javnih poduzeća u neformalnom razgovoru požalili kako ih se stavlja u isti koš s gubitašima iz Hrvatskih željeznica, pa bi se, kažu, njihovo stavljanje mandata na raspolaganje u javnosti moglo tumačiti kao priznanje da su loše radili svoj posao. U svakom slučaju, nove skupštine trgovačkih društava u vlasništvu države mogle bi biti imenovane već u siječnju iduće godine, kada će biti jasniji status i onih menadžera koji su stavili mandate na raspolaganje i onih koji to nisu učinili.
 
1/1/2012 - Mravak svjedok protiv HDZ-a u slučaju Fimi media
Izvor - Business.hr, 28. prosinac 2011.
 
  • Optužno vijeće zagrebačkoga Županijskog suda prihvatilo je na ročištu zatvorenom za javnost nagodbu Mravka i USKOK-a, nakon čega je Mravak novinarima ispred Suda izjavio da je još prije godinu i pol rekao da će se braniti istinom te da je to dužan i učiniti bez obzira na posljedice za njega.

    Njegov branitelj Branko Šerić kazao je da u slučaju pravomoćnosti presude Mravku preostaje odslužiti godinu dana zatvora, jer je ostatak već ranije odslužio u pritvoru.

    USKOK je početkom studenog Mravka optužio zajedno s direktorom HEP proizvodnje Petrom Čubelićem i članom HEP-ove uprave Željkom Kljakovićem Gašpićem jer su 2007. od čelnika zagrebačke tvrtke Monting PIM Ljube Bušića i Ante Matića zatražili dva milijuna eura mita za poslove gradnje pogona termoelektrana.

    Bušić i Matić Mravku su isplatili 600 tisuća kuna mita koje je on proslijedio tadašnjem rizničaru HDZ-a po čijem je nalogu Mravak navodno i tražio mito. U medijima se zbog toga nagađa da je USKOK na nagodbu s Mravkom pristao kako bi postao svjedok u slučaju Fimi media, gdje je uz bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a Ivu Sanadera te više fizičkih i pravnih osoba optužen i HDZ u čije se crne fondove navodno slijevao novac izvučen iz ministarstava i javnih poduzeća.

    Šerić je danas novinarima okupljenima ispred Suda potvrdio da je Mravak u slučaju Fimi media dobio "parcijalni imunitet te da će biti svjedok optužbe".

    S USKOK-om su se nagodila i ostala četvorica suoptuženika pa su tako preostala dvojica čelnika HEP-a kao i Mravak osuđeni na godinu i pol dana zatvora dok je čelnik Monting PIM-a Bušić osuđen na deset mjeseci zbog davanja mita, a njegov kolega Matić na sedam mjeseci uvjetnog zatvora u koji obojica neće ići ako u iduće dvije godine ne počine novo kazneno djelo.

    Šerić je pojasnio da u ovom slučaju nema oduzimanja imovinske koristi od optuženika jer 600 tisuća kuna nisu pribavili za svoju osobnu korist nego za HDZ.

    USKOK-ova tužiteljica Vanja Marušić izrazila je zadovoljstvo postignutom nagodbom slikovito rekavši kako je u ovom slučaju pet prema nula za USKOK. Podsjetila je da su se sva petorica optuženika sami obratili USKOK-u i predložili nagodbu te dodala da je današnjom presudom Optužnog vijeća optuženima određena i sigurnosna mjera dvogodišnje zabrane obavljanja dužnosti.
 
1/1/2012 - Čak 30 državnih tvrtki u crvenom: "Kraljevica" na uloženih 100 gubila 51 milijun kuna
Izvor - Novi list, 27. prosinac 2011.
 
  • Najvažniji dio hrvatskog gospodarstva, 63 tvrtke od posebnog državnog interesa, na uloženih sto kuna u prosjeku uprihoduju dvije kune. Iako zarada nije velika značilo bi to da se na svakih sto milijuna kuna uloženih u tim poduzećima uspije ostvariti prihod od 102 milijuna kuna, odnosno da je on za dva milijuna kuna veći od troškova. Statistika je to koju nudi izvješće o poslovanju za državu najvažnijih kompanija u 2010. godini što ga je nedavno objavilo Ministarstvo financija iz kojeg je vidljivo i da su tvrtke postale ekonomičnije nego što su to bile u 2009. godini, kada se u prosjeku moralo potrošiti više nego što bi se zaradilo, odnosno kad je trošak od sto milijuna kuna stvarao prihod od 90 milijuna kuna.

    Iskrivljeni prosjek
    Kad se tako postave stvari, čini se da su 63 kompanije od posebnog značaja za državu u godinu dana napredovale, no stvar je u tome da prosjek »skriva« činjenicu da su tvrtke poput Ine, Janafa ili HEP-a doista poslovale bolje u 2010. godini, a da poduzeća u stopostotnom vlasništvu države, koja su u 2009. godini bila u problemima i dalje ne uspijevaju svojim poslovanjem vratiti potrošeni novac , odnosno biti na nuli.

    Takvo je postignuće za čak 30 od 63 tvrtke još uvijek nedostižan cilj. Dok je, primjerice, HEP na sto kuna troška stvarao 116 kuna prihoda, Ina 110, Plinacro 133 kune, a Janaf 140 kuna, brodogradilišta, Željeznica, Croatia Airlines, Borovo ili Zračna luka Rijeka svojim poslovanjem nisu uspijevali pokriti ni troškove koje su stvarali.

    Tako je Kraljevica u 2010. godini trošila 100 kuna da bi uprihodovala 49 kuna, što znači da su na uloženih sto milijuna kuna gubili 51 milijun kuna. Po tom pitanju stanje se u Kraljevici pogoršalo jer je godinu dana ranije na sto milijuna kuna taj škver gubio 32 milijuna. U »3. maju«, koji još uvijek ne može računati na »pozitivnu nulu«, stanje je nešto drukčije. U 2010. godini na uloženih sto kuna u tom su brodogradilištu stvarali prihod od 82 kune, što je bolje nego u 2009. godini kad je na sto kuna riječki škver ostvarivao prihod od 66 kuna.

    Milijarda u dividendu
    Iako su 63 kompanije uspjele povećati ukupnu dobit, opet zahvaljujući velikom rastu dobiti u Ini i HEP-u, u 2010. godini gotovo su sve smanjile investicije i to od deset do čak 80 posto, pa su ukupne investicije bile 9,5 milijardi kuna. Godinu dana ranije samo su četiri tvrtke Ina, HEP, HAC i HC investirale 9,87 milijardi kuna, odnosno 370 milijuna kuna više nego sve 63 tvrtke od posebnog državnog interesa u 2010. godini.

    Ta četiri najveća investitora u 2010. godini znatno su smanjila svoja ulaganja i njihove su investicije bile tri milijarde kuna manje nego godinu dana ranije. Samo je Ina smanjila svoje investicije za 1,5 milijarda kuna.


    No, zato su od ostvarene dobiti u 38 poduzeća od ukupno 4,3 milijarde kuna koristi imali njihovi dioničari. U ovoj godini skupštine su donijele odluku da se gotovo četvrtina te dobiti, odnosno oko milijardu kuna raspodijeli u dividendu. Opet je najveći dio kolača, oko 700 milijuna kuna pripao državi. Vlada je naredila svojim kompanijama da moraju isplatiti barem 50 posto dobiti, pa je tako samo od HEP-a dobila 500 milijuna kuna te oko 200 milijuna kuna od Ine.
 
1/1/2012 - EKSKLUZIVNO Čačićeva druga 'privatizacija': Autoceste, šume i hidrocentrale dat ćemo u koncesiju
Izvor - Jutarnji list, 24. prosinac 2011.
 
  • U Vladi ubrzano razmatraju mogućnost monetizacije Hrvatskih autocesta, hidroecentrala i Hrvatskih šuma.

    - Pod monetizacijom ne podrazumijevamo privatizaciju, odnosno prodaju pojedinih gospodarskih resursa, već njihovo davanje u dugoročnu koncesiju. Taj bi novac završio u direktnim investicijama i novim radnim mjestima umjesto u proračunskim rupama, a resursi bi i dalje ostali hrvatski - izjavio je Jutarnjem izvor iz Vlade.

    Prva točka programa
    O koncesijama za Hrvatske autoceste već se dosta govorilo u predizbornom razdoblju. Tu je temu otvorio Radimir Čačić najavljujući monetizaciju cestovne mreže kao jednu od prvih točaka svoga gospodarskog programa.

    Novost su najave koncesija za domaće hidrocentrale

    - O tome smo načelno razgovarali u predizbornom razdoblju, razmatrajući mogućnosti brzoga gospodarskog oporavka, ali sada je to realna opcija jer zemlji prijeti gospodarski kolaps - tvrdi naš izvor iz Vlade. U strukturi elektroenergetskog sustava više od polovice izvora čine hidroelektrane, što Hrvatsku ubraja među vodeće europske zemlje u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. U sustavu HEP-a je 26 hidroelektrana, akumulacijskog i protočnog tipa, a raspoređene su u tri proizvodna područja, uz HE Dubrovnik koja je samostalni pogon.

    Paket s HAC-om?
    Sve hidroelektrane HEP-a dobile su certifikat za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, a hidroelektrane proizvodnih područja Sjever i Zapad i certifikat za sustav upravljanja kvalitetom (ISO 9001) i zaštitom okoliša (ISO 14001).

    Radi se, nesumnjivo, o najdragocjenijem dijelu Hrvatske elektroprivrede koji donose čistu dobit, dio hidrocentrala je amortiziran, a cijeli sustav je neopterećen kreditima.

    U dijelu Vlade postoje ideje da se hidrocentrale daju u koncesiju u istom paketu s Hrvatskim autocestama, što bi na međunarodnom tenderu privuklo samo najveće i najozbiljnije kupce.

    Postupak bi, prvo, započeo raspisivanjem natječaja za konzultanta koji bi u najkraćem roku mogao biti završen do ožujka, nakon čega bi se krenulo u realizaciju tendera.

    U monetizaciji hrvatskih autocesta i hidrocentrala važnu ulogu odigrat će i domaći mirovinski fondovi.

    Tu su mogućnost prije izbora najavili i sadašnji premijer Zoran Milanović, kao i njegov strateški partner u Vladi Radimir Čačić koji je vrijednost koncesije za HAC procijenio na 3,5 milijardi eura.

    Toliko slobodnog kapitala mirovinski fondovi u Hrvatskoj nemaju, ali ga imaju inozemni mirovinski fondovi koji su već pokazali interes za koncesije kod nas.

    Rast BDP-a
    Vrijednost HAC-ove mreže pri tome se neće procjenjivati prema rastu domaćeg BDP-a, što je pretpostavka za određivanje koncesije u državama EU, već po rastu turističkog sektora.

    - Promet na hrvatskim autocestama ima turistički karakter i u najvećoj je mjeri vezan uz inozemne goste, što znači da rast hrvatskog BDP-a na njega nema bitan utjecaj. Mnogo je bitnije povećava li se turistički promet u Hrvatskoj ili ne, a svi smo svjedoci da on iz godine u godinu raste - smatra naš sugovornik u Vladi.

    Od 27 članica EU, čak ih je 19 privatiziralo svoje autoceste Od 27 članica EU, njih 19 je u cjelosti privatiziralo svoje autoceste, dok su Austrija, Njemačka, Češka, Mađarska i Slovačka to učinile djelomično. Samo tri države Bugarska, Rumunjska i Slovenija u cjelosti financiraju svoje autoceste, s tim da vlade Bugarske i Rumunjske već nekoliko godina pregovaraju o modelima javnoprivatnog partnerstva na autocestama.

    U Sloveniji zbog problema s otplatom 4 milijarde duga državne tvrtrke za autoceste (DARS)

    Slovenska vlada, poput hrvatske, ima velike probleme zbog 4 milijarde eura duga državne tvrtke za autoceste (DARS) pa je lani počela razmatrati njihovu moguću privatizaciju.
 
1/1/2012 - ‘Otpisani’ će u prosjeku otići sa 200.000 kn otpremnine
Izvor - Poslovni dnevnik, 23. prosinac 2011.
 
  • U siječnju, petnaest dana nakon što nova vlada stupi na dužnost, stotine članova nadzornih odbora i uprava u javnim i tvrtkama u vlasništvu države trebali bi svoje mandate ponuditi na raspolaganje.

    Dio ih je to već učinio ili najavio, a dio se o toj temi javno ne izjašnjava, što zbog kalkulacija o mogućem ostanku u poduzeću, što zbog mogućnosti aktiviranja isplate otpremnina u slučaju raskida ugovora. No prema dostupnim informacijama, one ne dosežu izdašne iznose prethodnih razdoblja kada su bivšim menadžerima javnih poduzeća isplaćivani milijunski iznosi. Najviši iznosi sada predviđeni pojedinačnim ugovorima dosežu u neto iznosima 300.000 kuna. Tolika bi u slučaju smjene prema neformalnim izvorima bila, primjerice, otpremnina za čelnog čovjeka u Plinacrou Jerka Jelića. Neslužbeno se govorilo i o još višoj otpremnini predviđenoj za direktora Hrvatskih autocesta Stjepka Bobana, 400.000 kuna neto, no u toj tvrtki nisu nam odgovorili na upit o predviđenim sredstvima otpremnine i drugim eventualnim bonusima predviđenim ugovorom. Pozivajući se na poslovnu tajnu, i u HEP-u ne otkrivaju kolika je ugovorena otpremnina za Lea Begovića, ali se neslužbeno govorilo o oko 200.000 kuna neto.

    Vuletić ostaje u Šumama
    Na toj razini, 200.000 kuna, pravo otpremnine ima predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Darko Vuletić. No iz njegova je ureda poručeno da to pravo može iskoristiti samo u slučaju odlaska iz tvrtke. "Budući da je vjerojatniji scenarij da neće napustiti tvrtku, nego će biti raspoređen na drugo radno mjesto sukladno svojoj stručnoj spremi, neće iskoristiti to pravo", poručuju u Hrvatskim šumama. Inače je pravilo da direktori u javnim tvrtkama imaju četverogodišnje mandate te da se otpremnina isplaćuje u slučaju raskida ugovora. No u Hrvatskim šumama, primjerice, mandat direktora traje do opoziva koji u tom poduzeću očekuju nakon što nova vlada predloži novu skupštinu koja donosi odluku o izboru nove uprave. No u većini ostalih javnih tvrtki mandati čelnika uprava traju još jednu do četiri godine. Jeliću u Plinacrou proljetos je mandat produljen i traje do travnja 2015. godine.

    U Hrvatskim cestama ističu kako njihov direktor Josip Škorić prema ugovoru ima mogućnost prelaska na drugo radno mjesto unutar poduzeća, u skladu sa stručnom spremom, radnim sposobnostima i iskustvom. Druga je mogućnost isplata otpremnine koja, kako navode u odgovoru, iznosi 12 mjesečnih plaća, što pak iznosi 16.944 kuna pa bi u tom slučaju otpremnina iznosila 203.328 kuna. Konkretni u izračunu otpremnine za svojega čelnog čovjeka bili su i u Hrvatskim željeznicama. Prema ugovoru o radu, odgovorili su nam u Hrvatskim željeznicama, Zlatko Rogožar ima predviđenu otpremninu u visini deset plaća za studeni, koja pak iznosi 19.749,35 kuna, odnosno ukupno 197.493,50 kuna neto. Njegov mandat pak traje do studenoga 2014.

    U Janafu bez smjena
    Među direktorima s nižim otpremninama je predsjednik Uprave Odašiljača i veza Denis Nikola Kulišić, za kojeg je predviđena odšteta od šest mjesečnih plaća, koja je pak na razini od 17.000 kuna, što znači ukupno 102.000 kuna. I u ACI marinama direktora Antu Violića čeka u slučaju prekida ugovora o radu otpremnina u visini šest mjesečnih plaća, odnosno ukupno 101.000 kuna. Violiću mandat istječe inače potkraj rujna 2013. godine. Puno izvjesnija situacija oko okončanja mandata jest u Janafu, čijem direktoru Anti Markovu četverogodišnji mandat istječe polovicom veljače iduće godine pa je pretpostavka da će novi čelnik Janafa biti imenovan u redovitoj proceduri, dakle bez smjena. Službeno su nam odgovorili iz Janafa da se ne žele izjašnjavati o mogućim odlukama vlasnika, ali ističu kako se otpremnine isplaćuju samo u slučaju povrede odredbi ugovora čega, dodaju, u njihovu slučaju nema. Nešto kasnije istječe mandat predsjednici Uprave Hrvatske lutrije Vesni Brkan, polovicom travnja 2012. godine. U slučaju opoziva, kako nam je odgovoreno iz njezina ureda, prema ugovoru o radu pripada joj pravo na sklapanje novog ugovora za rad u Hrvatskoj lutriji te isplata plaće po postojećem ugovoru u roku od 12 mjeseci. Plaća direktorice Brkan je 16.944 kuna neto.

    Husarić iznimka
    Među rijetkim čelnicima javnih poduzeća čija smjena državu neće koštati jest glavni direktor Hrvatskih voda Jadranko Husarić, koji je promptno i dragovoljno stavio svoj mandat na raspolaganje i jasno istaknuo kako to "samo po sebi podrazumijeva da ne traži otpremninu". Njegova je plaća inače fiksna, iznosi 16,2 tisuće kuna, ističe kako nema predviđenu mogućnost dodatnih bonusa, o čemu većina čelnih ljudi u javnim poduzećima nerado razgovara.
 
1/1/2012 - Iz Peruče i Buškog blata manje megavata
Izvor - Slobodna dalmacija, 19. prosinac 2011.
 
  • HEP-ove akumulacije Peruča i Buško blato vape za oborinama. U gornjem dijelu, kod naselja Podosoje i Garjak, Peruča nalikuje mjesečevu pejsažu. Voda se povukla kilometre od obale, gotovo u korito rijeke Cetine. Iz vode izranjaju ostaci poplavljenih objekata, od nekadašnjih cesta i kuća do mosta koji je spajao dvije obale rijeke.

    Akumulacija Buško blato izgleda još kritičnije jer je riječ o većoj površini jezera s kojega se povukla voda. Razlog ovakvom stanju dviju najvećih akumulacija HEP-a jest dugo beskišno razdoblje na širem slijevu rijeke Cetine. Zbog sušnog razdoblja, na potezu od Kupreških vrata prema Livnu podzemni tokovi su uvelike splasnuli te je dotok u izvore sa zapadne strane Kamešnice svakim danom sve manji.

    Prema šturom odgovoru koji smo dobili od Mirele Klanac, glasnogovornice HEP-a, zalihe vode u Peruči i Buškom blatu su 35 posto manje od plana za ovaj dio godine i 70 posto manje od zaliha u istim akumulacijama početkom prosinca prošle godine. Podsjetimo, maksimalna zapremina Peruče je 570 milijuna kubika vode, a Buškog blata 800 milijuna kubika.

    Zbog ovakvog stanja akumulacija, u hidroelektranama na slijevu rijeke Cetine (Peruča, Orlovac, Đale, Kraljevac i Zakučac) provodi se “sušna varijanta” proizvodnje, pri čemu se u mrežu isporučuje tek 2 do 2,5 megavatsati. Sva sreća da je dosadašnji dio jeseni imao temperature ljetnog ugođaja pa se nisu palile sve grijalice, kako je to uobičajeno u ovom dijelu godine.
 
1/1/2012 - Javne tvrtke plaćaju račune u prosjeku u roku 43 dana
Izvor - Poslovni dnevnik, 19. prosinac 2011.
 
  • ...

    Nepodmirene su obveze korisnika proračuna samo ove godine, s koncem studenoga, srezane za 94 milijuna kuna u odnosu na konac 2010., te iznose 223 milijuna kuna. U godini u kojoj je Kosor preuzela Vladu te su obveze bile na razini od 437 milijuna kuna. Po visini u ovoj godini neplaćenih obveza prednjače ministarstva pravosuđa (58 mil.) i poljoprivrede (38 mil. kuna), dok najveći skok u odnosu na ranije godine ima HZMO, koji se s 2 milijuna popeo na gotovo 22 milijuna kuna dugova. Rast bilježi i HZZO, čije obveze dosežu 290 milijuna kuna. Smanjenje nepodmirenih obveza bilježe izvanproračunski korisnici, poglavito HAC, koji je koncem trećeg kvartala imao 7,8 milijuna kuna duga vjerovnicima, a lani više od 32 milijuna, dok su u prethodne dvije godine ti iznosi bili i neusporedivo veći, čak 242, te 408 milijuna kuna. Što se javnih tvrtki tiče, čije je sređivanje likvidnosti bio jedan od važnijih zadataka antirecesijskog programa, Vlada Jadranke Kosor uvjerava da te tvrtke više nisu generator nelikvidnosti, te da je pomak ostvaren i ako se gledaju rokovi plaćanja i iznosi nepodmirenih obveza. U studenome ove godine prosječno je vrijeme plaćanja 21 javne tvrtke skraćeno u odnosu na konac 2010. za - 3 dana. Sa 46 je spušteno na 43 dana.

    Nešto je bolji pomak gleda li se vrijeme plaćanja iz vremena kada je Vlada započela borbu s neplaćanjem. U travnju 2009. javna su poduzeća plaćala u prosjeku nakon 65 dana. Dospjele obveze javnih tvrtki po zadnjim su podacima 528 milijuna kuna, te su, kako je vidljivo iz izvještaja, u odnosu na konac 2010. povećane za 46 milijuna kuna. Istina, osjetno su manje negoli s konca 2009. kada su dugovala čak 1,8 milijardi kuna. Najveća dugovanja od javnih poduzeća imaju HŽ holding (156 mil, kuna), te Croatia Airlines i HRT (po 115 mil. kuna), dok najsporije dospjele obveze plaćaju Vjesnik (114 dana) i HŽ holding (110 dana). Najbrži u plaćanju je HAC, samo četiri dana, te ACI i Croatia osiguranje koji podmiruju obveze nakon 8 dana. Bez ikakvih dugova dobavljačima samo je pet tvrtki - HEP, Janaf, Plinacro, Hrvatske vode i Lutrija.

    ...

    Inventura zaposlenih
    Čak 353 dužnosnika
    HDZ-ova vlast ostavlja Kukuriku koaliciji sustav javnih i državnih službi, bez zdravstva, s ukupno 188.478 zaposlena, što je za 1448 manje nego godinu dana ranije. U tom sustavu državnih je dužnosnika ukupno 353, pravosudnih 2530, dok je većina, 185.689, zaposleno kao službenici i namještenici. Najviše zaposlenih ima u Ministarstvu znanosti i obrazovanja, ukupno 88.614, čak 1111 manje nego koncem 2010. godine, te u MUP-u u kojem je zaposlenih 27.314.
 
1/1/2012 - Uspješni i pametni dijele bogate božićnice
Izvor - Novi list, 15. prosinac 2011.
 
  • Najizdašnije božićnice će i ove godine, već tradicionalno, isplaćivati DM, kao trinaestu plaću, pri čemu prosječna plaća u toj tvrtki iznosi 7.000 kuna neto.
    Kako napominje predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske Dragica Mišeljić, u trgovini će božićnice općenito iznositi od skromnih, preskromnih 200 kuna, do najviše 1.500 kuna, pri čemu će veći trgovački lanci isplaćivati oko 1.000 kuna, neki pak, poput Bauhausa, i posebne nagradne bonove.
    Iz Sindikata turizma i usluga Hrvatske napominju kako će se u njihovom sektoru božićnice kretati od 500 do 2.500 kuna, ne otkrivajući koja će hotelska poduzeća biti izdašnija od drugih.

    Kada je Sindikat metalaca Hrvatske-Industrijski sindikat u pitanju, njegov predsjednik Vedrag Dragičević, napominje kako će se božićnica u tome sektoru kretati oko 1.000 kuna, no bit će i manjih, onih od oko 500 kuna, ovisno o tome ima li tvrtka „bonuse“ zagarantirane kolektivnim ugovorom ili nema.
    Prema riječima Ivana Tomca, predsjednika Sindikata energetike, kemije i nemetala, najjača će poduzeća, INA i Pliva, primjerice isplaćivati božićnicu od 2.500 kuna, dakle puni neoporezivi dio namijenjen toj svrsi. Nikakve božićnice, kako sada stvari stoje, neće isplaćivati, primjerice, Lipik Glas ili Vetropack straža, a upitne su i božićnice u DIOKI-ju, čiji radnici još čekaju plaću za studeni.

    Zagrebački holding, koji je nekada isplaćivao i „bonuse“ od 3.000 kuna, ove će godine isplatiti božićnice od 1.000 kuna.

    Svi zaposleni u državnim i javnim službama do kraja godine očekuju isplatu punog iznosa božićnice, koja prema odredbama kolektivnog ugovora, iznosi 1.250 kuna.
 
1/1/2012 - SOLIDAN REZULTAT: Unatoč ekstremnoj suši, elektroenergetski sustav stabilan
Izvor - Vjesnik, 11. prosinac 2011.
 
  • Unatoč dugoj ekstremnoj suši i neobično visokim jesenskim temperaturama te činjenici da većina HEP-ovih proizvodnih kapaciteta otpada na hidroelektrane, Hrvatskoj ipak ne prijete redukcije struje, a elektroenergetski sustav je stabilan, tvrde u Hrvatskoj elektroprivredi.

    Prema njihovim podacima, u akumulacijama hrvatskih hidroelektrana sada je oko 30 posto manje vode nego što su planirali za ovaj dio godine, a ukupna proizvodnja struje je u prvih 11 mjeseci ove godine 16 posto manja od planirane. No, to je još solidan rezultat kad se zna da bi, prema dosadašnjim mjerenjima, ova godina mogla biti najsuša za HEP u povijesti te da je čak 51 posto instaliranih kapaciteta njihovih elektrana upravo u hidroelektranama.

    Kolika je njihova važnost za hrvatski elektroenergetski sustav najbolje pokazuje podatak da su hidroelektrane lani proizvele oko osam tisuća gigavatsati (GWh), dok su sve HEP-ove elektrane, uključujući termoelektranu Plomin (ravnopravni suvlasnici su HEP i njemački RWE), ukupno proizvele 13.096 GWh. Doduše, prošla je godine u Hrvatskoj bila hidrološki rekordna pa nije ni čudo da su hidroelektrane pokrile rekordnih 46 posto potreba za električnom energijom.

    One, inače, ovisno o količini padalina mogu pokriti između 22 i 46 posto hrvatskih potreba za strujom, a prosjek je oko 32 posto. Međutim, ove će godine, zbog vrlo malo padalina, njihovi rezultati biti puno lošiji. Na to se, nažalost, nije moglo utjecati jer je riječ o prirodnoj nepogodi, a ekstremna suša ove godine vlada u cijeloj jugoistočnoj Europi pa takvih problema s hidroelektranama imaju i susjedne zemlje - Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, Rumunjska i druge.

    U takvim vrlo nepovoljnim okolnostima pitanje je kako najbolje amortizirati negativne utjecaje. U HEP-u su manjak proizvodnje u hidroelektranama odlučili nadoknaditi pojačanim radom termoelektrana i većim uvozom struje, što im olakšava činjenica da je naš elektroenergetski sustav dobro povezan sa susjednim zemljama.

    Tako će ove godine iz uvoza pokriti između 25 do 30 posto potreba za električnom energijom. Struju uvoze sa zapada, dalekovodima iz Slovenije i Mađarske, jer zbog velike višemjesečne suše cijela jugoistočna Europa nema dovoljno struje, pa čak i zemlje poznate kao njezini izvoznici. Međutim, to im povećava troškove poslovanja.

    Poznato je, naime, da hidroelektrane proizvode najjeftiniju električnu energiju jer ne trebaju gorivo, što je kod termoelektrana, posebno plinskih, veliki trošak. Osim toga, posljednjih su mjeseci zbog suše, zatvaranja dijela njemačkih nuklearki i drugih razloga cijene struje na europskom tržištu dosta porasle.

    Kako bi tu što je moguće više smanjili povećane troškove, HEP uz godišnje, tromjesečne, mjesečne i tjedne ugovore, električnu energiju kupuje i na tzv. spot-tržištu gdje se obično prodaju viškovi po nižoj cijeni. Unatoč tomu, pitanje je, kažu stručnjaci, neće li ti veliki neplanirani dodatni troškovi potaknuti poskupljenje struje za kućanstva u idućoj godini.

    HEP-u, doduše, situaciju donekle olakšavaju podaci da je ukupna potrošnja struje ove godine smanjena za 1,5 posto, dok je trenutačna potrošnja 20 posto manja od zimskog maksimuma. Osim toga, prvo su ovogodišnje polugodište završili s neto dobiti od 544 milijuna kuna, što bi im također moglo pomoći u amortiziranju dodatnih troškova zbog suše pa se cijena struje za kućanstva možda ipak neće povećavati. Međutim, kako je riječ o tarifnim kupcima, o tome će zadnju riječ imati nova vlada.

    Hidrološke prilike se popravljaju
    Prema HEP-ovim su podacima hidrološke prilike zbog proteklih nekoliko kišnih dana nešto bolje nego prije, a postoje izgledi da će kiše, prema najavama meteorologa, biti i idućih dana, što bi trebalo malo poboljšati stanje u poprilično ispražnjenim akumulacijama. Hidroelektrana Peruća trenutačno ne radi kako bi se malo napunila gotovo ispražnjena akumulacija, a podjednaka je situacija i u akumulaciji Buško blato u BiH čiju vodu koriste dalmatinske hidroelektrane. Ali optimizam ulijeva podatak da je u hidroelektranama Gojak, Senj, Lešće i Velebit dotok vode poboljšan, a u HEP-u navode da u Dalmaciji ima dovoljno hidroloških rezervi za iduće razdoblje. U Državnom hidrometeorološkom zavodu kažu da je ove jeseni u gotovo cijeloj Hrvatskoj padalina bilo manje od višegodišnjega prosjeka.
 
1/1/2012 - Nenad Bakić: Zašto nismo KONKURENTNI i zašto ćemo PROPASTI ako se odmah ne PROMIJENIMO
Izvor - Jutarnji list, 10. prosinac 2011.
 
  • Kako naša ekonomska politika ima prirodne limite, politika ‘održavanja kursa’, jasno, nije održiva, pogotovo u ovim znatno težim globalnim okolnostima koje su (možda i srećom!) razotkrile naše slabosti. Po riječima Warrena Buffeta: “Kad se plima povuče, vidi se tko je plivao bez gaća!“

    Razmjeri hrvatskih problema traže hitna rješenja. Stabilizacija javnih financija i povećanje sposobnosti hrvatskih tvrtki da stvaraju vrijednost - možemo to nazvati konkurentnošću - su ključni. U osjetljivom smo trenutku kad imamo priliku izvući najbolje iz sebe, promijeniti se i preusmjeriti na održivu putanju. Ili slomiti se i izgubiti, na naročito jadan način, sve, uključivo i suverenitet osvojen u Domovinskom ratu. A ako mislite da baš kolosalno loši ishodi nisu mogući, sjetite se zadnje Dinamove utakmice.

    Ne morate voljeti poduzetnike. Možete smatrati da su neki od njih naročito beskrupulozni i krajnje sebični. Ali čak i takvi uglavnom rade društveno koristan posao, otvaraju radna mjesta. Najveću štetu čine sivi aparatčici na čelu državnih tvrtki i ustanova, te još veću oni koji takve loše imenuju. Izborni pobjednici moraju paziti da jedne nesposobnjakoviće ne zamijene drugima. Na rubu smo.

    Zašto je u Hrvatskoj skuplje proizvoditi nego u Njemačkoj
    Neću težiti potpunosti nego ću vam prezentirati samo nekoliko pokazatelja iz kojih je moguće rekonstruirati sve.

    Grafikon 1 prikazuje rast proizvođačkih cijena u nekim zemljama EU i Hrvatskoj. Sve te zemlje imaju euro, a Hrvatska je eurizirana, pa su podaci usporedivi. Primjerice, kuna je prema euru aprecirala oko 1% s obzirom na tečaj 2000. i deprecirala oko 2% od 2005. Jedino Slovačka ima euro tek od 2008., ali je prikazujem zbog idućeg grafikona. Kad se ne bi radilo o istoj valuti, ova analiza ne bi bila dobra, jer bi veće proizvođačke cijene mogle biti kompenzirane deprecijacijom valute.

    Vidimo da su tijekom prvog desetljeća ovog stoljeća u Hrvatskoj proizvođačke cijene porasle 45%, a u Njemačkoj 12%. Hrvatski su proizvodi u deset godina postali oko 30% skuplji, relativno prema njemačkima.

    Cijena roba je ujedno i ulazna cijena dijela sirovina za druge proizvođače, a i plaće su, u odnosu na produktivnost, rasle znatno brže nego u Njemačkoj. Koliko točno je postalo skuplje proizvoditi teško je precizno reći, ali možemo dati prilično sigurnu donju ogradu. Cijene industrijskih proizvoda spram njemačkih nisu porasle zato što su naše tvrtke dizanjem cijena maksimizirale profite. Naime, izvoz je stagnirao, uvoz se povećavao, a profiti proizvodnih tvrtki nisu narasli.

    Stoga znamo da relativni porast proizvođačkih cijena u najvećoj mjeri odražava povećanje troškovne osnove. Slobodno možemo zaključiti da je tijekom tih deset godina u Hrvatskoj postalo barem 25% skuplje proizvoditi nego u Njemačkoj. Kolokvijalno, možemo reći da je za toliko smanjena naša konkurentnost.

    Loše društvo
    Kako je upravo tolika neto profitna marža najboljih kompanija, slijedi da većina onih naših tvrtki koje su mogle konkurirati njemačkima prije 10 godina to više ne mogu. Mogu samo one koji su bile naročito profitabilne ili koje su u nišama gdje imaju moć određenog nametanja cijena.

    Vrlo je zanimljivo društvo u kojem se nalazimo u gornjem grafikonu: Grčka, Španjolska, Portugal, Irska (PIGS). Prema ovom pokazatelju stojimo i znatno lošije od njih, što je ipak djelomično zavaravajuće jer smo krenuli od niže osnove. Ipak, bitan je trend, koji je očajan.

    Ako vam se ovo čini prekomplicirano, ili mislite da je samo teorijsko naklapanje, možete pogledati rezultate na grafikonu 2: pokrivenost uvoza izvozom je kolabirala.
    Ovdje je bitnije gledati promjene nego apsolutne razine, koje ipak nisu toliko tragične zbog izvoza usluga, tj. turizma, nešto transfera iz inozemstva itd.

    A pokrivenost uvoza u 2010. nije porasla zbog povećanja konkurentnosti, nego ublažavanja velikog uvoznog pritiska. U nevolji su se Hrvati ipak odrekli stvari bez kojih nisu mogli, kao, primjerice, toliko novih automobila.

    Prvi grafikon zaslužuje i da ga se pogleda u drugoj polovici desetljeća (v. grafikon 3). Vidimo da smo glavninu konkurentnosti izgubili 2005. - 2010. te da i kad je kriza postala vrlo jaka, nismo se počeli prilagođavati, tj. u prilagodbi smo bili čak i lošiji od PIGS-a. Mijenja se onaj tko se ne mijenja, naša je situacija danas radikalno lošija nego prije!

    U tom kontekstu naročito je zanimljiv i izraziti porast plaća u javnom sektoru, prikazan na grafikonu 4, iz prošlogodišnjeg izvješća MMF-a. Vidimo da je eskalacija plaća u javnom sektoru također počela 2005. godine. Ovo je samo po sebi vrlo značajno, ali ujedno i simptom, pokazatelj kako smo radili u drugoj polovici desetljeća, kad se jeftinim kreditima iz inozemstva kupovao “socijalni mir” ili, bolje rečeno, glasovi i nagrađivala klijentela, što je osim očitog direktnog troška imalo i mnogo veće indirektne troškove.

    Mlak pokušaj
    Doduše, početkom 2010. bio je mlak pokušaj štednje, koji se slomio na referendumu o izmjenama Zakona o radu. One su, zapravo, samo trebale ukinuti pravo zaposlenih u javnom sektoru da se o njihovim pravima ne može pregovarati! Ako ste začuđeni ovom interpretacijom, evo citata iz članka u ovim istim novinama: “Sindikalni čelnici pozvali su … kako bi se vlast natjerala na odustajanje od izmjena zakona kojima se primjena prava iz kolektivnih ugovora ograničava na šest mjeseci nakon isteka kolektivnih ugovora”.

    To znači ako poslodavac želi pregovarati o novom kolektivnom ugovoru, a sindikatima se to ne sviđa, oni mogu naprosto ne pregovarati, tj. odbijati svaki prijedlog. A poslodavac kolektivni ugovor ne može raskinuti jer u slučaju raskida prava vrijede do daljnjeg, tj. zauvijek!

    Ovdje je zaista bitno znati da su se ti kolektivni ugovori uglavnom odnosili na javni sektor! A, koliko sam vidio, nisu ga ni problematizirali sindikati koji zastupaju zaposlene u privatnom sektoru. Ovdje moram naglasiti da ne omalovažavam izuzetno korisne usluge koje javni sektor pruža svim građanima, jer je jasno da ne želimo imati potplaćeno zdravstvo, edukaciju, policiju, vojsku, upravu itd.

    Demagoška praksa
    No, u tri je godine posao u Hrvatskoj izgubilo oko 160.000 ljudi, svi iz privatnog sektora - javni je, naime, dodao ponešto poslova. Mnogi rođak se ipak uvalio. Napominjem također da sam prvi pisao, prije točno godinu dana, da će i eventualni gospodarski rast biti bez zapošljavanja. Sada je to postala opća stvar, ali kako dijagnoza tog probleme ostaje ista, lako je za vidjeti da porast zapošljavanja neće biti lako ostvariv ni novoj Vladi!

    Ovdje u svakom slučaju treba komentirati i uobičajenu demagošku praksu, u kojoj se za otpuštanje radnika u privatnom sektoru okrivljuju “pohlepni” poslodavci, a taj zaključak se na brzaka izvodi iz stalnog isticanja nekih ozloglašenih poduzetnika i “potplaćenih blagajnica”. Taj pristup ipak vrijeđa većinu poduzetnika, ali i radnika u privatnom sektoru.

    Razumljiva je ogorčenost javnosti grijesima privatizacije pa, pogotovo zbog senzacionalističke podrške medija, ovakve floskule često i padaju na plodno tlo. Ali, u principu, poduzetnici stvaraju vrijednost društvu. I većina poduzetnika ne otpušta radnike zato što mora, nego, teška srca i uz neprospavane noći, jer drugačije ne može. Primjerice, jedan od mojih biznisa je u sektoru koji je bio naročito pogođen krizom. U dvije godine izgubili smo nekoliko milijuna kuna. Nažalost, nisam mogao računati na državnu sigurnost i, da bismo spasili tvrtku, morali smo otpustiti neke ljude. Ali tek nakon što sam ja izgubio milijune kuna. Plaće nismo smanjivali. Neke od radnika smo kasnije vratili. Ali, u očima pravedničkih sindikata vjerojatno sam bio zlotvor koji je otpuštao “kad je ljudima bilo najteže, tijekom krize”. U njihovim očima moj je zadatak (samo) da zapošljavam. Ali moj je zadatak stvoriti profitabilnu tvrtku koja si može priuštiti platiti najbolje ljude. I većina poslodavaca tako razmišlja. Zanima me koji bi častohlepni zastupnik interesa zaposlenih u javnom sektoru namirio gubitak poput mog, a ako smatra da je problem baš u tome da sam ja nesposoban poduzetnik te da može biti bolji direktor od mojih, da istupi, napusti svoju sinekuru i preusmjeri nam poslovanje u naročito profitabilno. Dobit će ekstravagantnu nagradu. Ali jasno: nitko razuman se neće javiti.

    Ne morate voljeti poduzetnike. Možete smatrati da su neki od njih naročito beskrupulozni i krajnje sebični. Ali čak i takvi uglavnom rade društveno koristan posao, otvaraju radna mjesta. A kad smo kod štete, najveću čine sivi aparatčiki na čelu državnih tvrtki i ustanova, te još veću oni koji takve loše imenuju. To su pravi štetočine!

    Kao što je državni proračun korišten kao kasica-prasica za podmazivanje stranačkih povlaštenika i korumpiranje, tako su i državne tvrtke često korištene u istu svrhu. Problem je ovdje, kao i kod svake korupcije, ne toliko direktna šteta koliko indirektna, kroz loše usmjeravanje cijelog sustava u neekonomičnom smjeru, a zato što se tako može najbolje krasti. Često, da bi netko namaknuo sebi 10, uništi 100. Vezano uz to je česta instalacija mlitavih i nesposobnih stranačkih poslušnika na čela najvećih tvrtki.

    Kameno doba
    Teško je reći je li se radilo o korupciji, nesposobnosti ili nečemu trećem, ali kladio bih se da izraziti napredak, praktički uskrsnuće, primjerice, Hrvatske pošte ili industrijskoga giganta Petrokemije ima jake veze s novim, sposobnijim upravama. Koliki je samo oportunitetni trošak bio u tim i mnogim drugim tvrtkama, a koliki je i dalje u HŽ-u, Hrvatskim vodama, HEP-u itd.?

    Izborni pobjednici moraju naročito paziti da jedne nesposobnjakoviće zamijene drugima. Na rubu smo.

    Na korak do statusa propalica kojima nitko ne vjeruje
    Trenutak u kojem smo se našli znači i opadanje kreditnog rejtinga: na korak smo do statusa propalica čijim papirima se ne vjeruje. Ne možemo se više zaduživati da održimo kontinuitet. On nije moguć: moramo se promijeniti ili će okolnosti radikalno promijeniti nas.

    Ili, kako su rekli pametniji od mene: “Problem sa socijalizmom je da na koncu potrošite sve tuđe pare”.

    Međunarodne institucije nisu samo MMF. Hrvatska će morati sklopiti vjerodostojan dogovor s više međunarodnih institucija - ako se ne želimo sasvim polomiti i ponosno, svoji na svome, vratiti u kameno doba. Oni će postaviti dijagnozu. A dijagnoza je prilično jasna i u sebi uključuje samoosnažujuću spiralu nekonkurentnosti, zaduživanja, pritiska na tečaj i velikih poreza. Razrađivao je ne bih na ovome mjestu, jer sadrži riječi “plaće” i “štednja”, a ne želim postati previše nepopularan. Pri tome, molim da se ne ljutite na dijagnozu i dijagnostičara. Stvari su takve. Naglasio bih ipak samo jednu stvar, a to je odnos troškova države i konkurentnosti. Veća državna potrošnja znači i veće poreze. Veće plaće i suvišna radna mjesta znače još skuplju proizvodnju. A ujedno, nesrazmjerne plaće znače i “istiskivanje” na tržištu rada. Pa tko je lud da želi raditi u privatnom sektoru ako se može bogovski uvaliti u ZG Holding? Ukupno, svako “sačuvano” suvišno radno mjesto u javnom sektoru košta nas dva mjesta u privatnom.

    Teški invaliditet
    Ipak, predlažem svakome koga to zanima da prouči prošlogodišnje Izvješće MMF-a na web stranicama HNB-a. Mislim da bi ga svaki građanin ove zemlje morao pročitati. A međunarodne institucije neće od nas tražiti nešto zato što su “zle” ili zato što su dio “anglosaksonske zavjere”. One će pacijentu samo reći što treba napraviti da bi uz njihovu pomoć ostao živ ili barem izbjegao teški invaliditet.

    Još jednom valja naglasiti da svaka prilagodba zahtijeva smanjenu potrošnju, bila ona kroz direktne uštede ili devalvaciju. Čak su i najveći galamdžije prestali zagovarati agresivnu deprecijaciju jer su shvatili da to samo po sebi ne može imati velik učinak, a uzrokovalo bi tragične lomove, a zbog visoke eurizacije gospodarstva.

    Koliko će vrijediti kuna ako propadne euro? Slom eura nije vjerojatan scenarij, kao što pokazuje tečaj eura spram dolara ili franka, a koji odražava koncenzus svjetskih tržišta. Usprkos izvještavanju naših glavnih medija koji javnosti “slom eura” prezentiraju upravo kao izgledan scenarij.

    Ipak, promotrimo i taj scenarij, ali kao prizmu koja pokazuje razmjere naše nekonkurentnosti. A procjene u tom smislu savršeno se poklapaju s gornjom analizom.

    Ovoga je tjedna u Financial Timesu objavljena procjena vrijednosti novih valuta u slučaju raspada eura. Zemlje koje imaju nešto manji problem od nas, Italija i Španjolska, trebaju smanjiti kupovnu moć oko 25-30%. Toliko bi, naime, manje “njihov” euro vrijedio nakon raspada pravog. Ovo se odlično slaže s gornjom analizom! “Grčki euro” bi vrijedio oko 60% manje od današnjeg.

    To su i rasponi unutar kojih se krećemo. Ili ćemo se korigirati sami, u smislu smanjene potrošnje i veće produktivnosti, otprilike 15-20%, te doći u prihvatljivu zonu, ili će nas korigirati okolnosti. A to bi mogla biti brutalna korekcija: mijenja se onaj tko se ne mijenja.

    Ovih 20-30% ujedno bi bio teorijski pad realne vrijednosti kune u “otkačivanja” od eura, samo što bi on u stvarnosti bio veći zbog loma financijskog sustava.
 
1/1/2012 - U Slavoniji niče najveća solarna farma
Izvor - Poslovni dnevnik, 09. prosinac 2011.
 
  • Do Uskrsa iduće godine u Orahovici se treba izgraditi prva fotonaponska elektrana u Hrvatskoj podignuta na zemlji, a ne krovu. Bit će to pojedinačno i najveća solarna elektrana snage 500,00 kWp za razliku od nekolicine dosad podignutih na krovovima ukupne snage tek stotinjak kWp.

    Ugovor o izgradnji solarne elektrane vrijedne 11 milijuna kuna potpisat će u Orahovici 12. prosinca Aljoša Pleić, predstavnik investitora, tvrtke SunStroom Energija iz Splita, i gradonačelnik Josip Nemec. Svoj potpis stavit će još i Reinout Das, član uprave tvrtke osnovane u Splitu u svibnju ove godine, članice SunStroom Energy Group sa sjedištem u Španjolskoj. SunStroom Energy smatra se među vodećim europskim tvrtkama za projektiranje, financiranj, gradnju, održavanje i upravljanje fotonaponskim elektranama širom Unije i Kanade. Korporacija radi i na mnogim projektima vjetroelektrana i malih hidroelektrana. Dosad je sudjelovala u gradnji 40 solarnih elektrana diljem svijeta.

    Grad Orahovica još je prije dvije godine krenuo u ishodovanje dozvola i dokumentacije za izgradnju elektrana iz obnovljivih izvora energije i planira podići tri postrojenja. Prva je na redu fotonaponska elektrana Orahovica 1 za koju su ishodovane sve dozvole koje je za milijun i 230.000 kuna otkupila tvrtka SunStroom Energija. Drugi projekt je Orahovica 2, odnosno gradnja elektrane na biomasu, a treći Orahovica 3, također solarna elektrana ali ukupne snage 2.5 MW. Orahovica 1 zapravo je samo prva faza investicije, jer su Grad Orahovica i SunStroom Energija potpisali povelju o suradnji na projektu elektrane Orahovica 3. Projekt teži 70 milijuna kuna i treba se realizirati u razdoblju od godinu dana.

    Aljoša Pleić vjeruje da će se u Hrvatskoj promijeniti zakonska regulativa kojom će se omogućiti izgradnja solarnih elektrana snage većih od 500,00 kWp. Takva regulativa već postoji u susjednoj Crnoj Gori. Grad Orahovica je s Alanom Grgićem, predsjednikom povjerenstva za obnovljive izvore energije, u nepune dvije godine prikupio svu potrebnu dokumentaciju i obavio sve radnje potrebne za stjecanje statusa povlaštenog proizvođača električne energije za razdoblje od 12 godina.

    Nakon višemjesečnih razgovora s gradonačelnikom Josipom Nemecom i ostalim predstavnicima gradskog vijeća te nakon završetka postupka javne nabave o odabiru ponuđača za najam zemljišta i izgradnje FNE Orahovica 1, odabran je SunStroom. Splitska tvrtka daje kompletan inženjering – od projektiranja, gradnje i održavanja postojenja, a trenutačno se pregovara i s tri proizvođača solarne opreme u Hrvatskoj. Pleić izričito navodi kako u Hrvatskoj postoje visokokvalitetne tvrtke koje u potpunosti mogu sudjelovati u gradnji FN elektrana, neovisno o njihovoj veličini.

    Nakon gradnje fotonaponske elektrane u industrijskoj zoni u Orahovici, SunStroom će gradu plaćati godišnji najam zemljišta u visini 100.000 kuna te prodavati struju HEP-u pri čemu računa na godišnje prihode od 1,600.000 kuna. Povrat ove investicije bit će, računa Pleić, u roku osam godina. Nakon potpisa ugovora s gradom 12. prosinca HEP Osijek treba sagraditi u roku 60 dana trafostanicu, a nakon toga za isto vrijeme SunStroom ostali dio postrojenja. Lokalna zajednica, poručuje Pleić, dobiva prvi projekt u novoj industrijskoj zoni što bi moglo privući i ostale investitore i ponukati druge na gradnju takvih elektrana.
 
1/1/2012 - PLANOVI ZA 2012. Industriji jeftiniji struja i plin
Izvor - Slobodna dalmacija, 08. prosinac 2011.
 
  • Struja i plin trebali bi pojeftiniti za industriju u 2012., dok će se o politici cijena za građanstvo tih energenata u novoj vladajućoj koaliciji tek početi raspravljati, i to na osnovi stručnih analiza glede poslovanja pojedinih energetskih kompanija. To nam je u srijedu kazao Branko Grčić, profesor ekonomije i vjerojatni novi ministar regionalnog razvoja i europskih fondova, ističući kako su cijene plina za gospodarstvo u zadnje dvije godine udvostručene i da je takva politika, uz visoke cijene plina, dotukla gospodarstvo u sjevernoj i zapadnoj Hrvatskoj.

    “Energetska politika uvijek se vodi i s obzirom na trenutnu gospodarsku i socijalnu situaciju, pa je stoga politika iznimno velikih cijena plina i struje za industriju djelovala destruktivno na gospodarstvo.
    Stoga ćemo vidjeti kolike su mogućnost za smanjenje cijena tih energenata, a što se tiče cjenovne politike za kućanstva ne mogu kazati ništa unaprijed, jer tek trebamo o tome provesti potrebne razgovore i analize“, rekao nam je Grčić.

    Željko Tomšić, profesor na Fakultetu za energetiku i strojarstvo u Zagrebu i bivši član uprave HEP-a, rekao nam je kako će HEP i Ina morati svoje investicije u većoj mjeri financirati kreditima u slučaju da ne provode tržišnu politiku cijena i za kućanstva i za industriju.

    “Zbog iznimno nesigurnih kretanja cijena plina, struje i drugih energenata na svjetskom i regionalnom tržištu, sve je teže prognozirati kretanje cijena. No, Vlada bi trebala voditi računa i o investicijskim potencijalima i planovima HEP-a, Ine i drugih, pa bih napomenuo i kako je država ove godine povukla 500 milijuna dobiti HEP-a.

    A to je značilo samo da HEP mora dio investicija plaćati kreditima, umjesto svojim novcem“, istaknuo je Tomšić. HEP je u prvih pola godine ostvario neto dobit od 544 milijuna kuna, što je skoro upola manje nego prošle godine u istom vremenu, a razlog tome su lošije hidrološke prilike.

    U odnosu na poslovni plan HEP je do sada proizveo 16 posto manje struje u hidroelektranama.
 
1/1/2012 - Odlazeća Vlada Jadranke Kosor ubrzala gradnju Trafostanice Srđ
Izvor - Slobodna dalmacija, 08. prosinac 2011.
 
  • Odlazeća Vlada Jadranke Kosor odobrila je dubrovačkom "Elektrojugu", odnosno investitoru iz HEP-a, stupanje u posjed nekretnina radi izgradnje trafostanice "Srđ" koja bi dubrovačkom području trebala omogućiti kvalitetniju opskrbu električnom energijom.

    Stupanje u posjed zemljišta prethodi pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju parcela radi brže izgradnje energetskog objekta koji zajedno s postrojenjem u Platu čini pola milijuna kuna vrijedan projekt poboljšanja opskrbe strujom krajnjeg juga RH pod nazivom "Dubrovnik".

    Uz Trafostanicu Srđ procijenjenu na stotinjak milijuna kuna, dubrovačkom mraku "doskočit" će i pogon Plat vrijedan 340 milijuna kuna:
    - Izgradnja TS Plat i priključnih vodova presudna je za sigurnost napajanja Dubrovnika i šire regije električnom energijom primjerenom današnjem vremenu. Objekt u Platu omogućuje dodatan smjer napajanja iz alternativne točke spojene na horizontalnu prijenosnu mrežu, što znači da TS Komolac prestaje biti jedina točka napajanja dubrovačkog područja – ističe glasnogovornica HEP-a Mirela Klanac.

    Kad je riječ o izgradnji TS Srđ s priključnim vodovima, Klanac pojašnjava kako se osim pouzdane opskrbe novom čvrstom spojnom točkom, povećava kapacitet mreže i stvaraju preduvjeti za prijelaz mreže na 20-kilovoltni napon, što osigurava daljnje smanjenje gubitaka i povećanje prijenosne moći mreže.

    Dovršetak transformatorske stanice Plat predviđa se u svibnju 2013. godine. Za izgradnju TS Srđ jesenas je potpisan ugovor između investitora HEP-a, glavnog partnera Dalekovoda, Končar-inženjeringa i Hidroelektre niskogradnje. Temeljem ugovora o izgradnji i opremanju TS-e, vrijednost investicije po sistemu "ključ u ruke" iznosi 97,8 milijuna kuna s PDV-om, uz rok izvođenja radova od dvije godine.
 
1/1/2012 - Neizbježan nepopularan potez: Poskupljenje struje i plina početkom 2012.
Izvor - Novi list, 07. prosinca 2011.
 
  • Jedan od nepopularnijih poteza koji će izborni pobjednici morati povući u narednoj godini, i to vrlo skoro, svakako je poskupljenje energenata – struje i plina.
    Ova je godina bila izrazito sušna u Europi, što je podiglo cijenu električne energije na tržištu, a HEP natjeralo da 16-postotni manjak proizvedene struje u hidroelektranama namiri proizvodnjom u termoelektranama.

    Do kraja ove godine struja neće poskupljivati, kazao je još u rujnu prvi čovjek HEP-a Leo Begović, no sve nakon toga ovisi o cijenama kretanja energije na svjetskom tržištu, dodao je.

    Upola manja dobit

    HEP-u se polako »tope« zalihe akumulirane tijekom prošle, hidrološki bogate godine. Zahvaljujući lanjskoj godini, prvo je polugodište ove godine zaključio s neto dobiti od oko 544 milijuna kuna, no kako je i to gotovo upola manja dobit nego u istom razdoblju 2010. godine, nova će vlast, želi li HEP sačuvati od većih potresa, morati amenovati poskupljenje. Kako se može neslužbeno čuti, izborni pobjednici određene su poteze već pripremili, svjesni činjenice da je vrijeme jeftinih energenata, nažalost, iza nas. Prema industriji, koja struju plaća tek neznatno jeftinije od kućanstava, bit će, kako najavljuju, blagi, no čini se da je samo pitanje dana kad će prestati štititi cijenu za kućanstva.

    Rast cijena u Europi

    Prema najnovijim podacima Eurostata, cijena struje za kućanstva u Hrvatskoj je među najnižima u Europi, u rangu cijene kakvu plaćaju građani u Bugarskoj, Rumunjskoj i BiH, Estoniji i Letoniji. Kilovatsat plaćamo 0,11 eura, dok je prosječna cijena u 27 zemalja EU 0,18 eura, dakle 60 posto viša! S druge strane, industrija u EU struju plaća 0,11 eura po kWh, u Hrvatskoj 0,09 eura. Danska kućanstva, primjerice, struju plaćaju triput skuplje negoli hrvatska, dok je cijena za industriju tamo ista kao i kod nas.

    Kad je plin u pitanju, u EU-27 prosječna cijena za kućanstva iznosi 0,05 eura po, preračunato, kilovatsatu, za industriju pak 0,03 eura. Hrvatska, BiH i Srbija jedine su države u Europi u kojima kućanstva plaćaju plin manje od industrije, u Hrvatskoj 0,038 prema 0,04 eura. Od početka 2010., do polovine ove godine cijene plina za kućanstva rasle su u svim EU-članicama, u prosjeku za sedam posto, za industriju pak gotovo 13 posto. Struja je industriji poskupjela za prosječnih pet, a kućanstvima za prosječnih sedam posto.

    »Morat ćemo pronaći način da struja za industriju bude povoljnija nego sada, jer ćemo industriju općenito teško sačuvati ako joj ne smanjimo troškove«, kaže ekonomist Branko Grčić, ekonomski strateg SDP-a. Na upit hoće li nova vlada početi izjednačavati cijenu električne energije za kućanstva s tržišnima, što nam se najavljuje, ali i odgađa godinama, odgovara kako je sada teško predvidjeti kakve će korekcije biti. Neće se dogoditi nikakve dramatične promjene, kaže pak budući potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić, no o eventualnim poskupljenjima sada, »iz rukava«, dodaje, ne može govoriti. Ono čega je svjestan i Grčić, jest činjenica da kućanstva u Europi plaćaju struju bitno skuplje od industrije, što u Hrvatskoj nije slučaj.

    HDZ-ova vlast čuvala socijalni mir

    Nema nikakve dileme da nas očekuje poskupljenje energenata, prvenstveno zato što je dosadašnja vlast, umjesto da energente postupno poskupljuje svake godine za tri, četiri posto, kupujući socijalni mir to odgađala, zanemarujući troškove proizvodnje energije. Nova će Vlada, u nekoliko poteza, to morati promijeniti, i struju postupno poskupjeti za 30 posto – ističe Ivica Toljan iz Hrvatskog operatora tržišta energije, nekadašnji član uprave HEP-a.
 
1/1/2012 - BONITET Prognoza stabilna: Moody's dodijelio HEP-grupi rejting Ba1
Izvor - Vjesnik, Hina, 07. prosinac 2011.
 
  • Agencija Moody's Investors Service ocijenila je u srijedu sposobnost grupe Hrvatska elektroprivreda (HEP) da dugoročno podmiruje sve financijske obveze ocjenom Ba1, što ukazuje na moguće probleme u njihovom servisiranju.

    Istom je ocjenom, Ba1, Moody's Investors Service ocijenio i vjerojatnost da neka od članica HEP-ove grupe zakasni ili odgodi refinanciranje jednog ili više dugova (PDR). Prognoza je stabilna.

    Time je Moody's Investors Service prvi puta objavio ocjenu o HEP-ovoj sposobnosti da podmiruje financijske obveze.

    »Unatoč prednostima koje uključuju HEP-ov dominantni položaj u hrvatskom energetskom sektoru, povoljnu mješavinu proizvodnje energije i solidnu razinu vertikalne integracije, rejting Ba1 za HEP-ovu grupu odražava i njegove znatne potrebe za ulaganjima u budućnosti i izloženost povećanim rizicima u odnosu na refinanciranje, valutne tečajeve i kamate«, ističe Richard Miratsky.

    »Rejting ograničava i novi regulatorni režim u Republici Hrvatskoj koji je tek u fazi razvitka, pa se ne može ukazati na transparentnu i dosljednu primjenu i znatno podiježe političkom utjecaju«, dodao je Miratsky.

    Ocjena Ba1 uključuje i vjerojatnost vladine potpore. Samostalna ocjena za HEP-ovu grupu, inače, ekvivalentna je rejtingu Ba3.
 
1/1/2012 - Čačić traži više fotelja jer je HNS osvojio 15 mandata
Izvor - Poslovni dnevnik, 6. prosinac 2011.
 
  • Odmah su u ponedjeljak, prema neslužbenim informacijama, započeli prvi radni sastanci među koalicijskim partnerima, na kojima se konkretnije razgovara o budućim odnosima, a u kojima je najvažniji razgovor koji se vodi između šefa SDP-a Milanovića i HNS-ovca Radimira Čačića.

    Službeno nitko ne želi govoriti o detaljima razgovora iza zatvorenih vrata, ali se čuje kako je HNS u međuvremenu zauzeo čvrst stav da bi mu trebao pripasti znatno veći prostor u novoj Vladi nego se prvotno, tijekom predizbornog razdoblja razgovaralo. Takav su dojam okupljeni u pobjedničkom izbornom stožeru stekli već nakon objave prvih neslužbenih rezultata s terena, koje je Čačić pratio vidno tih i zamišljen te samo uz jednu poruku - da sada slijede pregovori o kandidatima za formiranje Vlade. U Sabor je, pojašnjavaju neslužbeno narodnjaci, ušao velik broj njegovih kandidata, točnije 14 plus pripadnik stranke koji je ušao kao zastupnik nacionalnih manjina, dakle ukupno 15.

    Što konkretno ciljaju HNS-ovci, ne žele posebno izdvajati, no iz dostupnih izvora skloni su da im se povjeri upravljanje velikim javnim sustavima, primjerice Hrvatskom poštanskom bankom, Janafom, Hrvatskom elektroprivredom ili Croatia osiguranjem, a osim potpredsjedničke pozicije sam Čačić trebao bi preuzeti i Ministarstvo gospodarstva.

    ...

    Promjene na čelnim pozicijama u javnim poduzećima i državnim institucijama uslijedit će tek iduće godine, nekoliko mjeseci nakon formiranja Vlade, zbog ispunjenja proceduralnih okvira. Ipak, iz redova gospodarstvenika čuju se poruke da ključni kriterij ne bude stranačka boja i iskaznica, već stručnost. Hrvatska udruga poslodavaca i jučer je ponovila da nova Vlada neće imati 100 dana poštede. Izrazili su nada da će u Vladu ući 'kompetentni i stručni ljudi s političkom hrabrošću da konačno poduzmu nepopularne, ali nužne mjere'. Podsjetili su da se poduzetnike mora rasteretiti previsokih nameta. "Što prije nova Vlada treba krenuti na posao jer svaki dan odugovlačenja nanosi nam štetu. Ključni koraci pred njom su samo imenovanje Vlade u kojoj sva područja moraju ispuniti ljudi koji su sposobni i kompetentni za provedbu korjenitih promjena koje je pobjednička koalicija obećala i za koje je dobila izbore, a moj je savjet da se ne oslanjaju samo na ljude iz svojih stranaka", poručuje Vladimir Ferdelji, šef Elektrokontakta.

    ...
 
12/4/2011 - HEP bi iduće godine mogao u štrajk
Izvor - Večernji list, 01. prosinac 2011.
 
  • Sindikalci u HEP-u ne žele više biti tek promatrači u zbivanjima koja, po njima, ne nose dobro tom javnom poduzeću, već najavljuju novoj vlasti što žele, pa i pod cijenu mogućeg štrajka.

    – Na HEP su se odrazili svi negativni učinci utjecaja vlasti. Nakon što su Ivan Mravak i njegovi prethodnici unijeli nered u HEP, Leo Begović sa svojim suradnicima potpuno je birokratizirao i otežao poslovni proces te nastavio oprobani model uništavanja struke i poslušnosti onome tko ga je postavio, a sve na štetu dugoročne održivosti poslovnog sustava HEP-a – navodi Denis Geto, predsjednik Tehnosa, strukovnog sindikata HEP-a.

    Izborna kampanja i programi svih većih političkih stranaka uoči izbora sindikatu pokazuju da ni ovi izbori neće rezultirati bitnim pozitivnim promjenama, već će se nastaviti s lošim upravljanjem nacionalnom imovinom, političkim kadroviranjem u javnom sektoru te pogodovanjem krupnom kapitalu. – Budućoj vlasti objavljujemo svoj sindikalni postizborni program za 2012. godinu koji se sastoji od najave industrijskih akcija ako se ne udovolji zahtjevima – poručuje Geto.

    Zahtjevi su: održanje cjelovitog HEP-a umjesto najavljenih namjera komadanja na dijelove, koji su oprobana prethodnica buduće privatizacije, zatim raspisivanje transparentnih javnih natječaja za članove Nadzornog odbora i upravu HEP-a, uz sudjelovanje sindikata i javnosti u izbornim povjerenstvima te aktivno upravljanje ljudskim potencijalima umjesto dosadašnjeg stihijskog i političkog kadroviranja koje rezultira kontinuiranim uništavanjem struke te gubitkom radnih mjesta i poslova.

 
12/4/2011 - HEP-ov sindikat Tehnos traži održanje cjelovite tvrtke
Izvor - Vjesnik, 01. prosinac 2011.
 
  • Nakon što su bivši predsjednik Uprave Ivan Mravak i njegovi prethodnici unijeli nered u HEP, sadašnji predsjednik Uprave Leo Begović sa svojim je suradnicima potpuno birokratizirao i otežao poslovni proces te nastavio oprobani model uništavanja struke i poslušnosti onome tko ga je postavio, a sve na štetu dugoročne održivosti poslovnog sustava HEP-a«, tvrdi u priopćenju Predsjedništvo Tehnosa.

    Prateći izbornu kampanju i takozvane programe svih većih političkih stranaka uoči parlamentarnih izbora, zaključujemo da ni ovi izbori neće rezultirati bitnim pozitivnim promjenama, već će se nastaviti s lošim upravljanjem nacionalnom imovinom, političkim kadroviranjem u javnom sektoru i pogodovanjem krupnom kapitalu, priopćio je u četvrtak Strukovni sindikat radnika HEP-a Tehnos. »Na poslovnom sustavu HEP grupe neposredno su se odrazili svi negativni učinci takvog utjecaja vlasti. Nakon što su bivši predsjednik Uprave Ivan Mravak i njegovi prethodnici unijeli nered u HEP, sadašnji predsjednik Uprave Leo Begović sa svojim je suradnicima potpuno birokratizirao i otežao poslovni proces te nastavio oprobani model uništavanja struke i poslušnosti onome tko ga je postavio, a sve na štetu dugoročne održivosti poslovnog sustava HEP-a«, tvrdi u priopćenju Predsjedništvo Tehnosa.

    Stoga su budućoj vlasti objavili svoj sindikalni postizborni program za sljedeću godinu, koji se sastoji od najave industrijskih akcija ako se ne udovolji njihovim zahtjevima. Prvi je održanje cjelovitog HEP-a umjesto najavljenih namjera razbijanja na dijelove, koji su oprobana prethodnica buduće privatizacije. Od nove vlade zatražili su i raspisivanje transparentnih javnih natječaja za članove Nadzornog odbora i Upravu HEP-a, s mogućnošću sudjelovanja sindikata i druge zainteresirane javnosti u izbornim povjerenstvima te aktivno upravljanje ljudskim potencijalima, umjesto, kako tvrde, dosadašnjeg stihijskog i političkog kadroviranja koji rezultira kontinuiranim uništavanjem struke te gubitkom radnih mjesta i poslova.

 
12/4/2011 - Detaljan pregled energetske strategije ako Kukuriku dođe na vlast
Izvor - Poslovni dnevnik, 02. prosinac 2011.
 
  • Piše: Tomislav Marjanović

    Pomno sam analizirao svaku činjenicu Plana21 i izgovorenu riječ Kukuriku koalicije ne bi li dobio potpuni odgovor na pitanje - što će biti s energetikom ako Kukuriku koalicija dođe na vlast, piše predsjednik Saveza za energetiku Tomislav Marjanović. Ovdje nije riječ o proklamiranju političke stranke već sveobuhvatnoj analizi programskog plana.

    Kukuriku koalicija neće podržati izgradnju nove nuklearne elektrane, poboljšati će korištenje obnovljivih izvora energije, a dotaknuli smo se i tema poput prodaje HEP-a, TE Ploče, TE Plomin, HE Ombla i drugih. Kako i što planiraju, ako dođu na vlast, pogledajte u nastavku.

    Zakon o obnovljivim izvorima energije otvoriti će investicijsko tržište Daljnji razvoj obnovljivih izvora energije (OIE), udio OIE u ukupnoj energetskoj bilanci, izrazita "birokratska" procedura stjecanja povlaštenog proizvođača električne energije, subvencioniranje investicija u OIE, subvencioniranje ugradnje solarnih kolektora i fotonaponskih ćelija na privatnim stambenim objektima, rekonstrukcija prijenosne i distribucijske mreže za priključenje planiranih kapaciteta OIE, omjer podrške OIE na temelju vrste izvora, uvjetovanje korištenja povlaštene otkupne cijene električne energije proizvedene iz OIE minimalnim udjelom domaće isporuke i radova, poticanje razvoja elektrana na biomasu, otpad i bioplin, implementacija solarnih kolektora na novosagrađene i postojeće objekte i otkupna cijena za proizvodnju električne energije iz OIE samo su neki od ključnih izazova iz domene obnovljivih izvora energije s kojima će se buduća vlast susresti. Istražili smo koje odgovore na sva ova pitanja daje Kukuriku koalicija te koje će zakonske odredbe biti promijenjene ako dođu na vlast.

    Ova koalicija temi obnovljivih izvora energije pristupila je najavom radikalnih promjena. U prvom planu nalazi se izmjena Strategije energetskog razvitka Hrvatske. U tom smislu istaknuli su: "Umjesto centralističkog pristupa i forsiranja mega energetskih projekata Kukuriku koalicija se zalaže za decentralizaciju i regionalizaciju energetike uz pomoć većeg broja manjih OIE projekata. Umjesto energetske rastrošnosti energetska učinkovitost i ušteda energije. Povećanje OIE u energetskoj strategiji do 2020. umjesto predviđenih 84 PJ na 120 PJ, umjesto 35% udjela OIE u potrošnji električne energije, uključivo velike hidroelektrane, na 50%.".

    Osim izmjene Strategije, Kukuriku koalicija najavila je donošenje kvalitetnog Zakona o OIE. Naime, trenutno postoji niz zakona poput Zakona o energiji, Zakona o tržištu električnom energijom, Zakona o tržištu prirodnim plinom, Zakonom o toplinskoj energiji i podzakonskih propisa (pravilnika i uredbi) kojima su regulirani OIE što usporava i otežava implementaciju istih. Zbog nepostojanja jedinstvenog Zakona o OIE, investitori se suočavaju s čitavim nizom ograničenja proizašlih iz važećih energetskih zakona. Ovakvo stanje rezultiralo je slabom primjenom OIE te se njihova primjena svodi na rijetke i sporadične primjere. Veća financijska potpora novim tehnologijama, odnosno financiranje razvoja u domaćim tvrtkama kao odgovor na doprinos razvoju nacionalnog, a ne stranog gospodarstva čini se logičnim sastavnim dijelom najavljenog Zakona o OIE.

    Kukuriku koalicija svoje je težište u energetici stavila na implementaciji Trećeg EU energetskog paketa što posebno uključuje izdvajanje prijenosa i distribucije iz HEP-a u posebne tvrtke u 100% državnom vlasništvu bez mogućnosti privatizacije. Istaknuto je i jačanje uloge neovisne regulatorne agencije HERA-e te postepena liberalizacija tržišta električne energije, odnosno kada se steknu ekonomsko-socijalni uvjeti za isto.

    Ovdje je važno istaknuti još jedan veliki problem realizacije OIE koje se odnosi na tzv. "kartu OIE Hrvatske". Projekti OIE nisu ucrtani u prostorne planove (PP) županija te gradova i općina čime se otežava njihova implementacija. Takva bi karta skratila postupke ishođenja lokacijskih i građevinskih dozvola, privukla investitore i smanjila "birokratske" prepreke. Nužno je da država ima strateški pristup OIE jer se u suprotnom mogu događati nelogični i neracionalni projekti poput velikih elektrana na biomasu u područjima u kojima tog energenta nema u blizini.

    Posebnu sâm pažnju obratio na planove o kvoti solarne energije u ukupnoj kvoti za poticanje OIE. Koalicija namjerava, osim promjene Strategije energetskog razvoja, povećati navedenu kvotu. U tom su smislu istaknuli: "Slijedit ćemo tehnološke trendove koji se primjenjuju u EU. Nakon procjene ukupnog energetskog potencijala za fotonaponske elektrane odredit će se godišnja kvota koja će se izgraditi i priključiti na elektroenergetski sustav. Kvota će se odrediti na temelju godišnjih sredstava prikupljenim za poticanje OIE, a možemo pretpostaviti da će se ta kvota iz godine u godinu povećavati zbog pada cijena tehnologije što predviđaju sve relevantne institucije u EU i svijetu."

    Za vjerovati je kako će donošenje Zakona o obnovljivim izvorima energije te promjena podzakonskih propisa (Pravilnik o korištenju OIE i kogeneracije i Tarifni sustav za poticanje OIE i kogeneracije) znatno pojednostaviti, ubrzati i olakšati proceduru stjecanja statusa povlaštenog proizvođača električne energije, odnosno realizaciju ovakvih projekata. Temelj za izradu ovih dokumenata biti će njemačko zakonodavstvo i praksa. Strategija energetskog razvoja s izrazitom komponentom OIE ne temelji se samo na ekološkim ili energetskim, veći i na ekonomsko-socijalnim razlozima. Zaključujemo kako kratkoročna i dugoročna korist za nacionalno gospodarstvo ne proizlazi isključivo iz integracije OIE u elektroenergetski sustav već i iz aspekta rasta građevinske, metaloprerađivačke i brodograđevne industrije i rasta broja zaposlenih. Najavljeni Zakon o OIE predviđa i rješavanje problema ugradnje solarnih kolektora i fotonaponskih ćelija na privatnim stambenim objektima čime će se olakšati procedura priključenja na elektroenergetsku mrežu radi prodaje vlastito proizvedene električne energije. Osim toga, u planu je uvođenje obveze postavljanja solarnih kolektora na novosagrađene javne i sve druge objekte dok se u sljedećem koraku takva obveza planira proširiti i na već sagrađene objekte i u ovisnosti o ekonomskim mogućnostima sustava.

    Rekonstrukcija prijenosne i distribucijske mreže za priključenje planiranih kapaciteta OIE od velike je važnosti za nacionalni energetski sustav. U tom smislu koalicija je istaknula: "Kukuriku koalicija planira financirati spomenutu rekonstrukciju i izgradnju uz pomoć sredstava kohezijskih i strukturnih fondova EU, kredita Europske investicijske banke te Europske banke za restrukturiranje i razvoj. Spomenute banke imaju namjenske kredite s niskim kamatama za svrhu pojačanja mreže te realizaciju projekata OIE."

    Upitani o planovima poticanja obnovljivih izvora energije na temelju vrste izvora istaknuli su kako planiraju ravnomjerno i uravnoteženo poticati sve oblike OIE u ovisnosti s njihovom regionalnom logikom i dostupnošću, a s aspekta novih radnih mjesta kako glavno težište ne treba dati samo hidro projektima već i svim drugim oblicima OIE. U smislu zaštite domaćih proizvođača opreme za potrebe realizacije projekata OIE istaknuli su kako direktive Europske unije o tržišnom natjecanju na dopuštaju da država kroz subvencije potiče domaću proizvodnju opreme kroz povlaštenu cijenu električne energije dobivene iz OIE.

    Kukuriku koalicija dala je i pozitivni odgovor na uvođenje prigušenja otkupnih cijena za proizvodnju električne energije iz OIE sukladno kretanju cijena na investicijskom tržištu određene tehnologije što proizlazi iz činjenice kako su otkupne cijene 2011. godine porasle za 13% u odnosu na 2007. godinu unatoč padu cijena tehnologija radi ne samo tehnološkog napretka već i povećane potražnje.

    Zaključujemo kako je težište i olakšani razvoj obnovljivih izvora energije u Hrvatskoj, sa stajališta Kukuriku koalicije, u izmjeni Strategije energetskog razvitka, donošenju Zakona o obnovljivim izvorima energije, implementaciji Trećeg energetskog paketa i izradi karte obnovljivih izvora energije Republike Hrvatske. Ako će Zakon o obnovljivim izvorima energije na pravi način objediniti sve dosadašnje zakonske propise i u konačnici pojednostaviti proceduru razvoja ovih projekata, mišljenja sam kako će Hrvatska postati potpuno i otvoreno eko-energetsko tržište.

    Nema zatvaranja NE Krško, ali nema i novih nuklearki

    Njemačke studije pokazale su da je u krugu od 50 kilometara oko svake nuklearne elektrane znatno povećano oboljenje od leukemije kod djece i mladih. U primjeru NE Krško javnosti je manje poznat smrtni slučaj radnika uzrokovan izlaganju visokim dozama radijacije i ozbiljan incident iz 2008. godine. Paralelno sa zakonskom odlukom njemačke vlade o postupnom odricanju nuklearne energije čemu se prije nekoliko dana pridružila i Belgija, Slovenci tajno planiraju proširenje - izgradnju novog bloka NE Krško. Kukuriku koalicija ne planira gradnju novih nuklearnih elektrana u Hrvatskoj, ali se ne odriče Krškog iako postoje sumnje u njezinu potpunu sigurnosnu i ekološku ispravnost.

    "U Kukuriku koaliciji ne planiramo graditi novu nuklearku kako zbog ekoloških, tako i zbog ekonomskih razloga, ali isto tako ne planiramo tražiti zatvaranje NE Krško prije isteka životnog vijeka elektrane koja se, naglašavamo, nalazi u zajedničkom vlasništvu Republike Slovenije i Republike Hrvatske. Prema informacijama s kojima raspolažemo za to ne postoji zakonsko uporište jer je NE Krško u svim dosadašnjim inspekcijskim pregledima i kontrolama zadovoljavala sve sigurnosne i ekološke standarde.", stoji u odgovoru Kukuriku koalicije. Tome su dodali kako bi zatvaranje NE Krško dovelo do teške situacije hrvatskog elektroenergetskog sustava koji je već sada opterećen nedovoljnom domaćom proizvodnjom električne energije, a zadovoljavanje energetskih potreba je, ističu, osnovni preduvjet za "bilo kakav gospodarski oporavak zemlje".

    Prema tvrdnjama energetskih stručnjaka, nuklearna energija u Hrvatskoj je upitna, osim iz sigurnosnih i razloga zaštite okoliša, zdravlja ljudi i životinja i zbog tehničko-ekonomskih razloga. Naime, zbog relativno malog hrvatskog elektroenergetskog sustava, nije optimalno graditi elektrane ekonomski najisplativije veličine. Iskustva razvijenih zemalja pokazala su da ekonomska isplativost ne ovisi o broju elektrana koji će se graditi u sustavu. Za nacionalnu ekonomiju je isplativo ulaziti u nuklearni program (radi visoke cijene sigurnosti, obrazovanja, monitoringa, rukovanja radioaktivnim materijalom i otpadom) tek kada se predviđa instalacija oko 10000 MW, dakle nekoliko puta više od sadašnjeg hrvatskog elektroenergetskog sustava. Osim toga, nuklearna energija otvara relativno mali broj visoko kvalitetnih radnih mjesta i izuzetno je kapitalno intenzivna. Troškovi gradnje NE uvijek su 2 i više puta veći od predviđenih. U svijetu se trenutno gradi nekoliko nuklearnih elektrana (posebice Kina i Indija) pa je za dvadesetak, tridesetak godina moguća kriza dobave uranove rudače kao energenta. Osim toga, država treba insistirati na tome da investitor mora nužno predvidjeti financiranje cjelokupnog životnog ciklusa elektrane, čime bi u sadašnjim uvjetima takva elektrana bila neisplativa.

    Da ne biste pomislili kako sâm glavno težište dao samo na pitanja obnovljivih izvora energije i nuklearne energije, istražio sâm i njihove planove o ukapljenom naftnom plinu, primarnim izvorima energije i načinima smanjenja nacionalne ovisnosti o istima, rješenjima za smanjenje gubitaka električne energije u distribucijskim mrežama te konačno prodaji HEP-a i izgradnji HE Ombla, TE Plomin i TE Ploče.

    Od UNP/LPG-a prihvatljiviji je bioplin Ukapljeni naftni plin (UNP/LPG), suprotno rasprostranjenom vjerovanju, nije ekološki prihvatljiv energent jer emitira veće količine stakleničkih plinova od benzina novije generacije. Do korištenja UNP-a kao pogonskog plina za cestovna vozila došlo je jer se radilo u plinu koji nastaje kao nusprodukt rafiniranja nafte u proizvodnji cestovnih goriva, pa su industrije nafte u prodaji ovog goriva pronašle svoj interes. Upitani od strane građana o većoj eksploataciji i korištenju UNP-a kratko su istaknuli: "Korištenje UNP-a treba razlikovati od korištenja bioplina ili prirodnog komprimiranog plina kao ekološki prihvatljivijih goriva."

    Primarni izvori energije: Što učiniti kako bi se smanjila ovisnost?

    Kriza na naftnom i plinskom tržištu dovodi do tektonskih potresa nacionalnih ekonomija jer su plin i nafta najčešći oblici primarne energije. Zbog toga je potreba za promjenom primarnih energetskih izvora u bliskoj budućnosti najveća dilema globalne energetske sigurnosti, pa tako i hrvatske energetske sigurnosti. Najvažnije mjere za jačanje energetske sigurnosti su: smanjenje ovisnosti o samo jednom izvoru uvezene energije, povećanje broja dobavljača, iskorištavanje domaćih fosilnih izvora energije ili pak obnovljivih izvora energije te smanjenje ukupnih zahtjeva za energijom uvođenjem različitih mjera štednje i učinkovite potrošnje energije. Kukuriku koalicija planira smanjivati ovisnost Hrvatske o nafti i plinu kroz povećanje korištenja obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne i toplinske energije, ali i u smislu povećanja udio biogoriva u prometu. U tom smislu izjavili su sljedeće: "To planiramo postići izmjenom Energetske strategije RH, donošenjem Zakona o obnovljivim izvorima energije, donošenjem Karte OIE Hrvatske te implementacijom Trećeg EU energetskog paketa.".

    Smanjenje gubitaka električne energije u distribucijskim mrežama

    U Europskoj uniji gubici u električnim mrežama i vlastita potrošnja električne energije u elektranama toliki su da se za njihovo godišnje namirenje mora utrošti električna energija srazmjerna proizvodnji električne energije u Njemačkoj. Kada bi se u Europi gubici pokrivali samo iz njemačke proizvodnje, čitava godišnja proizvodnja išla bi na pokriće tih gubitaka! Za svijet u cjelini, trebala bi proizvodnja čitave Europske unije, da pokrije gubitke u svim svjetskim mrežama i vlastitu potrošnju svih svjetskih elektrana. To je nepovoljno, ali neizbježno, svojstvo električnih mreža i elektrana. Po pitanju te problematike istaknuli su sljedeće: "Hrvatski prijenos električne energije u smislu gubitaka energije ima približne gubitke onima u EU. Gubitke u distribucijskim mrežama ćemo smanjiti izgradnjom distribuirane proizvodnje električne energije i primjenom tehnologije naprednih elektroenergetskih mreža (SMART GRID)."

    Prodaja HEP-a te pitanje HE Ombla, TE Plomin i TE Ploče

    Kukuriku koalicija ne planira prodaju HEP-a, ali planira izdvojiti prijenos i distribuciju iz HEP-a u tvrtku u 100% vlasništvu države bez mogućnosti privatizacije jer se ovdje radi o 'prirodnom' državnom monopolu. "Smatramo da upravo obnovljivi izvori energije (OIE) pružaju velike prilike za gospodarski oporavak Hrvatske jer u realizaciji OIE projekata naša industrija ima veliku priliku za veću aktivaciju i sudjelovanje, znatno veću no prilikom realizacije tradicionalnih elektroenergetskih projekata. Osim koristi za okoliš te veće energetske samodostatnosti države, OIE imaju veliki ekonomski potencijal upravo zbog angažmana domaće industrije, znanja i tehnologije, ali i veliki socijalni potencijal jer dovode do zapošljavanja većeg broja ljudi. O svim ovim pozitivnim efektima OIE za razvoj države i društva u cjelini već smo govorili mnogo puta i upravu su zbog toga OIE u samoj 'špici' gospodarskog programa koalicije. U Kukuriku koaliciji računamo i na aktivno uključivanje HEP-a u projekte 'zelene energetike' te da HEP bude jedan od predvodnika gospodarskog oporavka države.", detaljno objašnjavaju.

    Na goruće pitanje izgradnje HE Ombla odgovorili su sljedeće: "Naglašavamo da su studija ekonomske isplativosti, kao i studija utjecaja na okoliš za ovaj projekt nedavno pokazale da projekt nije ni ekonomski racionalan, a ni ekološki prihvatljiv. Nedavne najave HDZ-ovih dužnosnika o prodaji tzv. tehničke vode iz HE Ombla arapskim zemljama tumačimo kao želju vladajućih stranaka da projekt HE Omble pokažu ekonomski isplativim. Stranke Kukuriku koalicije ne podržavaju projekte koji su upitni iz ekonomskih i ekoloških stajališta."

    Nedano je Kukuriku koalciji postavljeno pitanje je li podržavaju ugljen kao energent u budućoj TE Plomin blok 3 i hoće li, ako preuzmu vlast, veću pažnju dati na primjerice plin"?. O ovoj temi detaljno su se izjasnili istaknuvši: "Kukuriku koalicija zbog diverzifikacije energetskih izvora planira realizirati jednu TE na ugljen. Postoji mogućnost da će lokacija takve TE biti upravo Plomin. Naglašavamo da važnijim od energenta buduće TE na ugljen smatramo tehnologiju koja će se koristiti u toj elektrani. Kukuriku koalicija podržava modernizaciju postojećih termoelektrana, ali na način podizanja standarda zaštite okoliša. Aktualnom studijom utjecaja na okoliš za TE Plomin 3 se, prema informacijama s kojima raspolažemo, predviđa korištenje zastarjele tehnologije sagorijevanja ugljena, koja je za investitora jeftinija, ali je štetna za okoliš te zdravlje ljudi i životinja. S obzirom na činjenicu da Hrvatska 2013. godine ulazi u ETS sustav (trgovina emisijama CO2) cijena struje proizvedena ovako zastarjelom tehnologijom izjednačit će se sa cijenom struje iz plina, uz znatno gore posljedice po okoliš. Zbog toga, ukoliko investitor insistira na ugljenu kao energentu, nužno je studijom utjecaja na okoliš obvezati investitora na ugradnju okolišno prihvatljivijih tehnologija ugljena poput IGCC-a (Integrated Gasification Combined Cycle), odnosno tehnologije kombiniranog procesa s integriranim uplinjavanjem kojom se ugljen pretvara u sintetski plin iz kojeg se odstranjuju nečistoće prije izgaranja te se sve štetne emisije nastoji pretvoriti u koristan nusprodukt. Kod IGCC-a se toplina iz primarnog izgaranja odvodi u generator pare, što rezultira i većom učinkovitošću u odnosu na konvencionalne termoelektrane na ugljen."

    Nedavna izjava Branka Grčića, ekonomskog stratega Kukuriku koalicije, kojom je najavio izgradnju TE u Pločama izazvala je burnu reakciju u medijima. Tom prigodom izjavili su sljedeće: "Plan21 je otvoreni program što znači da Kukuriku koalicija prezentira građanima i građankama Hrvatske okvirna rješenja u 21. području u nadi da ćemo kroz dijalog doći do boljih rješenja. Došlo je dosta primjedbi na segment programa koji se tiče energetskih projekata pa će Plan21 zasigurno biti korigiran u ovom dijelu. U Kukuriku koaliciji planiramo realizaciju dvije TE na plin u Dalmaciji jer se dolaskom plinovoda stvaraju mogućnosti za realizaciju takvih projekata. Jedna od spomenutih elektrana mogla bi se graditi u blizini Splita, a druga u blizini Sinja jer su te lokacije optimalnije zbog plinovoda, no što su Ploče. Kukuriku koalicija ne planira graditi TE na ugljen u Pločama."

    Je li puna podrška obnovljivim izvorima energije ključni energetski aspekt za sve nas?

    U ovoj opširnoj kolumni analizirao sâm gotovo cjelovitu strategiju energetskog razvoja, zamišljenu od strane energetskih stručnjaka i stratega Kukuriku koalicije. Posebnu sâm pažnju obratio na obnovljive izvore energije obzirom na izrazitu kompleksnost razvoja tih projekata u Hrvatskoj pa se logičnim smatra što se energetska strategija ove koalicije bazira na tom aspektu. Izrazita podrška obnovljivim izvorima energije, ne pridavanje važnosti nuklearnoj energiji i djelomično pridavanje važnosti fosilnoj energiji znatan su iskorak u jačanju nacionalnog gospodarstva i konkurentnosti, razbijanju predrasuda o važnosti obnovljivih izvora energije, temeljitom dokazivanju buduće cjenovne nekonkurentnosti nuklearne energije i otvaranju nacionalnog eko-tržišta. Sve ovo, neovisno o vlasti koja će biti aktualna u narednom periodu, treba biti težištem budućeg gospodarskog razvoja u cijelosti. Obnovljivi izvori energije definitivno će preuzeti značajnu ulogu na energetskoj sceni dok će nuklearna i fosilna energija biti sve manje zastupljeni.

    Nafte i plina ima sve manje, Njemačka i Belgija svoje nuklearne elektrane ne gase isključivo radi opće sigurnosti već razloga nezaustavljivog rasta cijene urana na svjetskim tržištima... Nije li puna podrška obnovljivim izvorima energije ključni energetski aspekt za sve nas?
 
Stranica: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32
 
 
  Sva prava pridrana A design