Spremni ste štrajkati:
za uvećanje svojih prava
protiv umanjenja postojećih prava
samo ako je umanjenje prava veliko
ni u kom slučaju
Rezultati | Arhiva

 
Hot
 
 
 
1/29/2012 - Politika bira upravu? To je rani kapitalizam
Izvor - t-portal, 26. siječanj 2012.
 
  • O Vladinoj odluci da ukine javne natječaje i politički imenuje članove uprava i nadzornih odbora razgovarali smo s Anamarijom Musom, docenticom s Pravnog fakulteta u Zagrebu. Ova stručnjakinja za javnu upravu smatra da bi u nadzornim odborima većinu mjesta trebali imati profesionalci, a u manjini bi bile politički imenovane osobe. Što se tiče uprava, nema dvojbe - treba angažirati profesionalce, čije se obaveze definiraju ugovorima.

    Iako se činilo da je, doduše tek na samom kraju HDZ-ove vladavine i nakon brojnih primjera isisavanja novca iz državnih poduzeća, stručnjacima i poslodavcima, pa i većini javnosti jasno da konačno treba prekinuti s hrvatskom praksom političkog imenovanja uprava i nadzornika, s novom vlašću došlo je do zaokreta. Mantra nove vlasti kaže da natječaji ne jamče bolje upravljanje. Upozoravaju da su HDZ-u natječaji, koje je Jadranka Kosor uvela za izbor nadzornika u javna poduzeća, služili samo kao izlika za politička imenovanja, pa oni sada otvoreno odustaju od te procedure. S obzirom na to da preuzimaju odgovornost za ta tvrtke, žele da ih vode njihovi ljudi od povjerenja.

    Je li odluka Milanovićeve Vlade korak unazad, upitali smo docenticu s Pravnog fakulteta, Anamariju Musu? 'U svakom slučaju, lutanje od jedne do druge opcije je nepotrebno, treba principijelno definirati stvar', kazala je.

    Što se tiče uprava, ona bi ih definirala na način da budu u potpunosti profesionalne kod državnih i javnih poduzeća. 'Vrijeme kada su vlasništvo i upravljanje bili spojeni u istoj osobi je vrijeme ranog kapitalizma, danas je pravilo da se za menadžerske poslove (uprava) angažiraju profesionalci, a ugovorom se određuju obaveze i kontrola', upozorila je.

    Apsolutna primjena i jednog i drugog koncepta –imenovanje članova nadzornog odbora po političkom odnosno profesionalnom kriteriju, nije po njoj najbolje rješenje, jer u prvom slučaju imamo čistu politizaciju, a u drugom nedostatak političke kontrole.

    'Oba elementa su nužna. S obzirom na to da javna poduzeća djeluju u području službi od općeg interesa, tj. obavljaju poslove koje su u javnom interesu (npr. isporučuju električnu energiju, pružaju željezničke usluge), a za koje u konačnici odgovara javna vlast, potreban je određen oblik kontrole političke vlasti (centralne za one koja su državna, lokalne za lokalna poduzeća)', objašnjava.

    S druge strane, upozorava ova stručnjakinja s Pravnog fakulteta, profesionalni element treba osigurati da se organizacija vodi u skladu s ekonomskim i financijskim načelima koja odgovaraju dobrom gospodarenju. S obzirom na to da javni natječaj može, ako je dobro osmišljen, osigurati takvu ekspertizu, potrebno je i da jedan dio nadzornih odbora bude profesionalan.

    'U tom smislu, predložila bih, kao što je slučaj u nekim drugim europskim zemljama, da nadzorni odbori budu sastavljeni od neparnog broja članova u kojem bi u većem dijelu bili zastupljeni profesionalci (uključujući funkciju predsjednika), a u manjem politički imenovane osobe', kazala je Musa, naglasivši da sastav odbora nije bitan ako sve zajedno ne funkcionira po načelima profesionalne odnosno političke odgovornosti i naravno osobnog integriteta.
 
1/29/2012 - Hrvatski radnici vole strane gazde, ali i raditi za državu
Izvor - Poslovni dnevnik, 24. siječanj 2012.
 
  • Domaći privatni poduzetnici imaju slab rejting kod većine hrvatskih građana. Zaključak je to najnovijeg istraživanja portala MojPosao, prema kojem čak 32 posto ispitanika želi raditi u privatnoj tvrtki u pretežito stranom vlasništvu.

    Istraživanje je provedeno u prosincu prošle godine na tisuću ispitanika, a, zanimljivo, osim u stranim tvrtkama Hrvati najviše žele raditi i u državnim tvrtkama (njih 19 posto) ili u nekoj javnoj instituciji (njih 18 posto). Samo 13 posto ispitanika bi, kad bi moglo birati, odabralo privatnu domaću tvrtku. "Kod nas ljudi nisu navikli biti poduzetnici i vlasnici koji imaju primjeren odnos sa zasposlenicima. Hrvati nažalost nisu navikli imati privatnog poslodavca koji ih ne vara, u kojeg mogu imati povjerenja i s kojim imaju ljudski odnos", kaže Branko Roglić, vlasnik distributerskog biznisa Orbico, koji posluje u 14 država, a zapošljava 2350 radnika. "Naši ljudi žele raditi za državu jer su ta radna mjesta sigurna, država teško može bankrotirati, a pritom ne moraju ništa raditi ako neće. Bilo bi bolje kad bismo u Hrvatskoj sve privatizirali, i to je nešto što nas čeka ako se ne mislimo više zaduživati. Država nije dobar vlasnik jer da jest, onda bi opstao socijalizam", misli Roglić. Robert Škifić, predsjednik Uprave privatnog brodogradilišta Viktor Lenac, koje zapošljava više od 600 djelatnika, smatra da rezultati ankete portala MojPosao zapravo govore o nepovjerenju u domaće poslodavce koje u Hrvatskoj traje već 20 godina. "Ljudi nemaju poverenje s obzirom na to da su domaći poduzetnici tvrtke kupovali iz špekulantskih razloga, najčešće zbog njihovih nekretnina, a ne proizvodnje i poslovanja. S obzirom na nesigurnost koja vlada kod malih tvrtki i činjenice da kod nas prevladavaju strane banke, trgovačke i uslužne tvrtke, dakle one koje ne proizvode, ovakvi rezultati ne čude. Građani nemaju povjerenja u domaće privatne poslodavce izuzev možda Agrokora, Atlantic grupe...", kaže Škifić. Viktor Lenac dobiva molbe za posao i ljudi pokazuju zanimanje za tu kompaniju. "No dok god radnici u državnim brodogradilištima budu primali plaću bez obzira na realizirano, vjerojatno će radije raditi tamo nego kod nas", misli Škifić.

    Predsjednik Hrvatske udruge radničkih sindikata (HUS) Ozren Matijašević kaže da rezultati ankete govore o "neraščišćenim grijesima iz prošlosti prema kojoj je dobar dio domaćih poduzetnika sumnjiv, kao i način na koji su stekli vlasništvo u tvrtkama". "Neodgovorno i bahato ponašanje jednog dijela domaćih poslodavaca također je kumovalo tome jer neki kupuju skupe automobile i jahte, a pritom radnike plaćaju ispod prosjeka", upozorava Matijašević. "Privatni sektor bi trebao biti lokomotiva razvoja. Nažalost, male i srednje poduzetnike muči velika nelikvidnost i ne mogu naplatiti svoja potraživanja. U Hrvatskoj imate dva svijeta rada: zaposlenike u javnom sektoru koji imaju regulirana prava i potpisane kolektivne ugovore i privatni sektor u kojem vlada nesigurnost", poručuje prvi čovjek HUS-a. Na popisu najpoželjnijih poslodavaca portala MojPosao sa 13,4 posto glasova je (treću godinu zaredom) drogerijski lanac DM, poznat po najvećem prosjeku plaća u trgovačkom sektoru i različitim pogodnostima za radnike. Slijedi ga T-HT (3,6 posto) te koncern Agrokor koji je najveći poslodavac u Hrvatskoj (3,4 posto). Među 20 najpoželjnijih poslodavaca su još Ina, HEP, Google, Vipnet, Zagrebačka banka, PBZ, Pliva, Zagrebački holding, Microsoft, Podravka, Erste banka, Lidl, Atlantic grupa, Coca-Cola, Ericsson Nikola Tesla, Hrvatska pošta i Končar. Među prvih 50 je i Ikea, koja još nije ni započela s radom kod nas, ali i H&M koji na hrvatskom tržištu još nije ni godinu dana. Ispitanici su kao najsigurnije ocijenili Inu i HEP, dok prema visini plaće misle da su najbolji DM i Pliva. Agrokor je tvrtka u kojoj se može najbolje napredovati, smatra čak 17 posto ispitanika.

 
1/29/2012 - Najpoželjniji poslodavac opet DM, Hrvati bi rado radili i u H&M-u i Ikei
Izvor - Poslovni dnevnik, 23. siječanj 2012.
 
  • Tko su najpoželjniji poslodavci i koji su razlozi njihove atraktivnosti otkriva osmo po redu istraživanje portala MojPosao o poslodavcima prvog izbora. Treću godinu zaredom prvo mjesto zauzela je tvrtka dm drogerie-markt, a među 50 najpoželjnijih poslodavaca našli su se i švedski modni brend H&M te robna kuća Ikea.

    Istraživanje je pokazalo da je sigurnost radnog mjesta glavni kriterij u odabiru poslodavca prvog izbora te da je petina ispitanika zaposlena kod svog poslodavca prvog izbora. U istraživanju je sudjelovalo više od 1.000 ispitanika tijekom prosinca 2011. godine.

    Rezultati se temelje isključivo na percepciji ispitanika: nema unaprijed ponuđenih odgovora; ispitanici sami redom navode tri poslodavca kod kojih bi se najradije zaposlili, poručuju s portala MojPosao. Treću godinu za redom prvo mjesto zauzela je tvrtka dm drogerie-markt s 13,4% bodova, što je u odnosu na prošlogodišnjih 12.5% bodova. Na drugom mjestu je T-HT Grupa s 3,6%, a na trećem mjestu Agrokor s 3,4% bodova.

    Među prvih 50 poslodavaca, koji su ispitanici naveli kao svoje poslodavce prvog izbora, nalaze se još (abecednim redom): Adris Grupa, Carlsberg Croatia, Croatia Osiguranje, Dalekovod, Dukat, Elektrokontakt, FINA, Franck, H&M, HAC, HGK, HNB, HRT, Hrvatske ceste, Hrvatske šume, Hrvatske vode, HŽ, IBM, IKEA, Jadran Galenski Laboratorij, Kaufland, Kraš, Müller, Nestle, Nova TV, Philip Morris, Procter & Gamble, RBA, Siemens, Vipnet, Vindija. Zanimljivo je da su svoje mjesto među 50 najpoželjnijih pronašla dva nova poslodavca: švedski modni brend H&M i robna kuća IKEA, vjerojatno zbog dugogodišnjeg iščekivanja njihovog dolaska na hrvatsko tržište. Po prvi puta prošle se godine na listi deset najpoželjnijih našao i Google, koji je zadržao svoju prošlogodišnju poziciju (šesto mjesto).
    Privatne tvrtke u stranom vlasništvu najpoželjnije su radno mjesto za većinu ispitanika (32%). Poražavajuća je činjenica da bi u privatnim tvrtkama u domaćem vlasništvu htjelo raditi svega 13% ispitanika.

    Sigurnost radnog mjesta najvažniji faktor – izdvajaju se HEP i INA

    Unatoč uvriježenom mišljenju, visina plaće nije presudan faktor privlačnosti nekog poslodavca. Za najviše ispitanika, njih 34%, sigurnost radnog mjesta glavni je kriterij u odabiru poslodavca prvog izbora. Prema tom čimbeniku, ispitanicima su najatraktivniji HEP i INA. Harmonične odnose na radnom mjestu i socijalnu odgovornost poslodavca trećina ispitanika (30%) stavila je na drugo mjesto. Te kriterije najviše zadovoljavaju PBZ i dm drogerie-markt, kod kojeg ispitanici ističu i visinu plaće te socijalnu odgovornost.

    Visina plaće i ostale beneficije zauzimaju četvrto mjesto, zajedno s vodstvom u sektoru (26%). Prema visini plaće ističu se dm drogerie-markt i Pliva, a zbog vodstva u sektoru poželjna je T-HT Grupa. Napredovanje smatra važnim 17% ispitanika pa je, prema tom kriteriju, njihov poslodavac prvog izbora Agrokor.

    Muškarci biraju IT, a žene bankarski sektor

    Najatraktivnija tvrtka za oba spola je dm drogerie-markt, iako je žene ( 17,5%) preferiraju u odnosu na muškarce (6,8%). Na listi najpoželjnijih poslodavaca muškarci su istaknuli i dva poslodavca koji nisu ušli u uži izbor kod žena: Google (na petom mjestu) i Microsoft (na osmom). S druge strane žene su u svom odabiru top deset tvrtki označile dvije banke: Privredna Banka Zagreb (sedmo mjesto) i Erste Steiermärkische Bank (deseto mjesto). Muškarcima su jednako važna (31%) čak tri faktora: socijalna odgovornost poslodavca, harmonični odnosi na radnom mjestu i sigurnost radnog mjesta. Ženama su najvažniji sigurnost radnog mjesta (35%), ugodna radna atmosfera (30%) i socijalna odgovornost poslodavaca (28%).

    Prilika za napredak u struci bitnija je muškarcima nego ženama; njih 28% označilo je ovaj faktor kao presudan, dok je isto učinilo 24% žena. Hijerarhijsko napredovanje ženama (18%) i muškarcima (17%) nije toliko važno. Petina ispitanika (21%) zaposlena je kod svog poslodavca prvog izbora što je povećanje od 6% u odnosu na rezultate prošlogodišnjeg istraživanja. Nije poznato je li riječ o novozaposlenim ispitanicima, promjeni percepcije ili boljim radnim uvjetima. Čak i u ovo doba gospodarske krize polovica ispitanika (51%) često razmišlja o promjeni poslodavca, dok njih 31% taj problem muči povremeno. Svega 17% ispitanika zadovoljno je svojim poslom i ne razmišlja o promjeni tvrtke.
 
1/29/2012 - Mravak optužen da je oštetio HEP za više od 650 mil. kuna
Izvor - t-portal, 23. siječanj 2012.
 
  • Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je, nakon provedene istrage, podiglo optužnicu protiv Ivana Mravka, Ivana Kapulara i Zdenka Jurčića zbog počinjenja kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti te poticanja na zlouporabu položaja, izvijestio je DORH na svojim internetskim stranicama navodeći inicijale optuženih.

    Predsjednik Uprave HEP-a Ivan Mravak tereti se da je, suprotno odredbama Zakona o trgovačkim društvima, Statutu HEP-a, odluci Uprave HEP-a iz 2004. godine te bez odluke Skupštine HEP-a koji je u državnom vlasništvu, postupajući po traženju i zaduženju dobivenom od bivšeg predsjednika vlade Ive Sanadera, zaključio ugovore na štetu HEP-a, a u korist društva Aluminij Mostar.

    Na sjednicama Uprave i Nadzornog odbora HEP-a održanima 12. travnja 2007. prvookrivljenik je zaključivanje ugovora s društvima Aluminij i TLM predstavio kao dobru i opravdanu odluku u interesu HEP-a te je na taj način, neistinito prikazujući stvarno stanje, ishodio suglasnost Uprave i Nadzornog odbora i istog dana potpisao ugovor o prodaji električne energije između HEP-a i Aluminija, uz fiksnu, za HEP štetnu cijenu, od 34,33 eura po MWh, za razdoblje od 14. travnja 2007. do 31. prosinca 2007.

    Istovremeno je potpisao ugovor između HEP-a i TLM-a kojim se, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2011., određeno da je 100 MWh isključivo namijenjeno društvu Aluminij Mostar, uz izračun cijene električne energije prema cijeni aluminija, iako ta cijena nije mjerodavna za formiranje cijene električne energije.

    Zbog ugovorenih obveza HEP je u navedenom razdoblju morao povećati udio uvezene električne energije koju je plaćao po tržišnim cijenama koje su bile znatno veće od ugovorenih prodajnih cijena iz zaključenih ugovora. Zbog toga je, do raskida ugovora 19. siječnja 2010., HEP-u prouzročena šteta u iznosu od 650.420.405,20 kuna. Istraga protiv okrivljenika Ive Sanadera se nastavlja.

    Nadalje, optužnicom se drugookrivljeniku Ivanu Kapularu stavlja na teret da je od prvookrivljenika tražio da mu na teret HEP-a omogući ljetovanja za njega i njegovu obitelj, što je prvookrivljenik odobrio i drugookrivljeniku pribavio nepripadnu imovinsku korist od 41.058,20 kuna. Osim toga, prvookrivljenik je, na traženje i u dogovoru s trećeookrivljenikom Zdenkom Jurčićem , članom Nadzornog odbora HEP-a, u više navrata, bez stvarne potrebe i osnove, naložio i odobrio razna plaćanja trećeookrivljeniku zaključivanjem fiktivnih ugovora o djelu i tako mu pribavio nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 131.186,77 kuna, a HEP-u je prouzročena šteta od 266.018,16 kuna. Na opisani način HEP je ukupno oštećen za 307.076,36 kuna.
 
1/29/2012 - HEP - Skuplja struja u Mostaru zatrest će TLM i Luku Ploče
Izvor - Slobodna dalmacija, 22. siječanj 2012.
 
  • Najava poskupljenja struje za mostarski “Aluminij” od 33 posto mogla bi prepoloviti proizvodnju i ostaviti bez posla 500 zaposlenih, a u perspektivi bi moglo doći i do gašenja mostarskog diva.

    - Županija živi od “Aluminija”, uplaćuje doprinose, carine i puni proračun, pa tek onda isplaćuje plaće radnicima. Zbog toga morate znati što bi značilo gašenje “Aluminija”. To bi značilo gašenje Županije, drastično smanjenje prihoda u federalnom proračunu i narušavanje odnosa s Republikom Hrvatskom, koja je 12-postotni vlasnik “Aluminija”.

    Umanjio bi se promet “Luke Ploče” i “Hrvatskih željeznica”, a u pitanje bi došao i rad TLM-a Šibenik - kazao je u petak novinarima Ivo Bradvica, direktor mostarskog “Aluminija”.

    Sindikat i Uprava suglasni

    Prije rata, pripomenuo je Bradvica, “Aluminij” je imao status posebnog potrošača, što sada nije slučaj, pa cijenu određuje Regulatorno povjerenstvo za električnu energiju Federacije BiH. Do sada je ta cijena iznosila 48 eura po KWh, pa “Aluminij” plaća najskuplju struju u Europi u svojoj branši.
    - Dok mi štedimo na sebi, sva javna poduzeća ogrezla su u totalni javašluk i nerad. Znači, oni sve to namjeravaju pokriti povećanjem cijena struje samo za “Aluminij” - bio je oštar direktor Bradvica.

    Podsjetimo, u Federaciji djeluju dvije Elektroprivrede - EP BiH i EP HZ Herceg-Bosne, preko koje se “Aluminij” opskrbljuje strujom. U sadašnjoj situaciji EP BiH izvozi struju po nižoj cijeni nego što je EP Herceg-Bosne uvozi, što znači da nove vlasti ne poštuju zaključak Skupštine Federacije BiH iz 2009. godine o zabrani izvoza struje sve dok se ne podmire sve potrebe domaćih potrošača. Zbog toga iz “Aluminija” najavljuju zahtjev da im opskrbljivač bude EP BiH po cijeni kakvu ima indijska kompanija “Mittal Steel” iz Zenice.

    Mostarski je “Aluminij” najveći izvoznik u BiH (150 milijuna eura godišnje), tvrtka koja ima svjetski ugled i od koje živi 40.000 ljudi. I kao što u BiH obično biva, takva uspješna tvrtka postala je problem od završetka rata, dok u isto vrijeme nisu problem brojne propale tvrtke ili one koje su prodane za marku. A “Aluminij” tijekom rata nije spasila država, nego njegovi radnici, niti je država sudjelovala u obnovi “Aluminija” nakon rata.

    Hrvatska vlasnik Aluminija

    No, preko njega se lome politička koplja, problematizira se pitanje vlasništva, privatizacije, nacionalne strukture zaposlenika..., Gašenje “Aluminija”, jedine kompanije u BiH koja ima sve europske atribute, imalo bi nesagledive negativne posljedice na brojne tvrtke s kojima posluje kako u BiH, tako i Hrvatskoj, kao što su “Feal”, “Presal”, “TT kabeli”, “Alloy Wheels”, “Alpro Vlasenica”, “Luka Ploče”, šibenski TLM...

    Treba također znati da željeznička pruga Mostar-Ploče većinu prometa ostvaruje od “Aluminija”, dok je za “Luku Ploče” “Aluminij” najjači poslovni partner. Opstanak šibenskoga TLM-a također je uvjetovan opstankom “Aluminija”. Ako se zna da država Hrvatska u mostarskom “Aluminiju” posjeduje 12 posto dionica, onda je jasno da je problem “Aluminija” i problem Hrvatske.

    Najviša cijena električne energije u Europi

    Vijest da bi najavljeno poskupljenje struje mostarskom “Aluminiju” od čak 33 posto moglo prepoloviti proizvodnju, a u perspektivi možda i potpuno ugasiti mostarsku elektrolizu, ozbiljno je zabrinula šibenske aluminijaše.
    - “Valjaonice” i “Prešaonice” ove godine iz Mostara očekuju oko 60.000 tona aluminija. Ta količina definirana je međusobnim ugovorima i u cijelosti pokriva naše potrebe. Dogodi li se da zbog skupe struje - a nedvojbeno je da oni u Mostaru s 48 eura po megavatsatu plaćaju najskuplju struju u Europi - dođe do obustave ili se reduciraju isporuke, “Prešaonica”, a ponajprije “Valjaonica” koja troši većinu tih ugovorenih količina, našle bi se u teškoj situaciji.
    Kažem u teškoj situaciji, ali to ne bi ugrozilo opstojnost ovdašnjih tvornica u cijelosti. Vjerujem da bismo uspjeli prebroditi tu neočekivanu situaciju i da ne bi došlo do otpuštanja radnika. Istina, bili bismo prisiljeni takoreći preko noći potražiti nove dobavljače, što nije nimalo lako i sasvim je sigurno da bi to poremetilo planirani ritam proizvodnje, a to znači da bi se u konačnici odrazilo kako na proizvodnju, tako i na izvoz, pa i na financijske rezultate - kaže Matjaž Gorjup, predsjednik Uprave TLM-ove “Tvornice valjanih proizvoda”.

    Prvi čovjek “Valjaonica” oprezan je kad su u pitanju procjene dugoročnijeg učinka prekida isporuka aluminija iz Mostara. - Šibenčani su veliki borci, što su pokazali i do sada nastojeći sačuvati aluminijsku industriju. Nije isključeno da bismo u dogledno vrijeme na međunarodnom tržištu uspjeli osigurati aluminij i po povoljnijim cijenama, a postoji i realna opasnost da te cijene budu i osjetno više, što bi bio dodatni udar na poslovanje.
    Podvlačim, za nas je to sasvim nova situacija kojoj bismo se morali preko noći prilagoditi - ističe Gorjup. Ako bi se uistinu dogodilo da dođe do prekida isporuka aluminija iz Mostara, valja kazati da se to događa u trenutku kad aktualni vlasnik “Tvornice valjanih proizvoda” TLM-a, Hypo Alpe-Adria Bank, privodi kraju pregovore o prodaji tvornice. Koliko bi to utjecalo i na potencijalne kupce koji ovih dana obavljaju posljednje poslove uoči potpisivanja ugovora, teško je reći.

    Veliki udarac - Mostarski “Aluminij” jedan je od naših najvažnijih partnera, jer njihovi tereti čine 15 posto našeg prometa. Oni preko Ploča uvoze glinicu, a izvoze aluminij kao gotov proizvod. Za nas bi bio veliki udarac ako bi “Aluminij” smanjio proizvodnju zbog poskupljenja električne energije u susjednoj državi – kazao nam je kap. Ivan Pavlović, direktor “Luke Ploče”.
 
1/29/2012 - Platit će 5-6 milijuna eura da u lipnju saznaju što su naslijedili
Izvor - Poslovni dnevnik, 20. siječanj 2012.
 
  • Do kraja siječnja Vlada će raspisati javne natječaje za odabir stručnih savjetnika za opsežan posao analize financijskog i operativnog stanja u 21 državnom ministarstvu i javnom poduzeću, u kojima do lipnja želi steći uvid u zatečeno stanje i moguće implikacije za buduća proračunska razdoblja. Premda se projekt, koji je u četvrtak prihvaćen na sjednici Vlade, povezuje s prvim potpredsjednikom Vlade i ministrom gospodarstva Radimirom Čačićem, koji ga je u predizborno vrijeme najavljivao kao "Clean start", za koordinatora je odabran potpredsjednik Neven Mimica.

    Nije revizija

    Predstavljajući cilj projekta, Mimica je pojasnio kako utvrđivanje stanja u državnim institucijama i tvrtkama "nije posao revizije". Državna revizija utvrđuje točnost financijskih podataka iz prošlog razdoblja, a ovaj projekt prema danom pojašnjenju nije usmjeren na utvrđivanje nepravilnosti ili ekonomske opravdanosti odluka, već na budućnost. Natječaje će se tako raspisati po četiri područja, a za sve će se tvrtke i institucije tražiti opća financijska analiza, u smislu usporedbe plana i izvršenja proračuna za prošlu godinu te utvrđivanja odstupanja. Kod javnih poduzeća dodatno će se pratiti profitabilnost, novčani tokovi, imovina i obveze u prošloj godini, kao i financijski planovi i njihova ostvarenja. Operativna će analiza obuhvatiti procedure upravljanja, organizacijsku strukturu, ljudske resurse, troškove plaća, procese ostvarivanja prihoda, upravljanje narudžbama, pregled procesa nabave i ostale podatke koji će dati sliku stanja u pojedinom društvu. U Vladi nerado govore o cijeni koju će proračunu predstavljati takav projekt, no neslužbeno se čuju procjene da će njegov trošak biti 5-6 milijuna eura. No jedan od članova Vlade novinarima je nakon sjednice Vlade posebno istaknuo kako se istodobno računa da će izborom vodećih svjetskih kuća, za koje očekuju da će se javiti na javne natječaje, ovakvim analizama osigurati neprocjenjiv pozitivan efekt.

    Ulaznica za nove projekte

    Osim dubinskog uvida koji će Vlada dobiti o stanju pojedinog ministarstva ili javne kompanije, to će, kaže taj izvor, biti i referencija svakome od njih i ulaznica za nove projekte. Komentira i da to nije klasičan "due diligence" te da te poslove ne mogu odraditi postojeće institucije. "Odgovorna i pametna Vlada će angažirati najbolje u obrani interesa. Pa i u Zagrebačkoj banci ne povjeravaju takve poslove običnim činovnicima, nego se angažira najbolje, vanjske stručnjake koje se plaća po zadatku, što se i vidi na njihovom poslovanju", smatra sugovornik iz Banskih dvora, koji će u drugoj polovici veljače birati stručnog savjetnika za ovaj zadatak.
 
1/29/2012 - Cijene energenata morat će rasti
Izvor - Poslovni dnevnik, 20. siječanj 2012.
 
  • Porast cijene energenata glavna je promjena koju će Hrvati osjetiti ulaskom u Europsku uniju. Stručnjaci se slažu kako će do nje sigurno doći. "Teško je nagađati što će se dogoditi, neki kupci energije će proći bolje, a neki lošije. Bit će veća ovisnost o promjenama cijena na tržištu izvan Hrvatske i cijene će biti realna ekonomska kategorija. Očekuje se da će se razviti dobar i efikasan model socijalne pomoći za obitelji koje ne mogu plaćati svoje troškove", kaže Goran Granić, ravnatelj Energetskog instituta "Hrvoje Požar".

    Sadašnje cijene energenata Marijan Kalea iz Hrvatskoga ogranka međunarodnog vijeća za velike elektroenergetske sustave - Cigre ocjenjuje nerealno niskima i kaže da se baš zbog takvih cijena ne događa toliko potreban razvoj energetskog sustava. Dodaje kako je još ne razumnije to što su u Hrvatskoj prosječne cijene za industriju veće (za plin) ili podjednake (za električnu energiju) prosječnim cijenama za kućanstva s obzirom na ionako problematičnu konkurentnost naše industrije u odnosu na europske prilike. Odnos prosječne cijene električne energije za kućanstva i industriju u EU prema podacima Eurostata za 2011. godinu je, kaže, 0,1275 prema 0,0936 centa/kWh, a u Hrvatskoj je 0,0918 prema 0,0900 centa/kW. Dakle, u EU je prosječna cijena za kućanstva 36% viša od one za industriju, a u nas su te cijene gotovo izjednačene.

    "Dakle, neminovno, ali ne kao rezultat ulaska u EU, trebat će promijeniti omjer cijena kućanstvo/industrija podizanjem cijena kućanstvima ili snižavanjem cijena industriji", napominje Kalea. S njim se slaže i profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Igor Dekanić koji kaže da su sadašnje niske cijene energenata "kao bumerang koji vam se vrati". Dodaje da je nekoliko vlada do sada vodilo lošu politiku kada je o cijenama energenata riječ pa je nužno njihovo približno izjednačavanje s cijenama ostalih članica Unije. Što je s ostalim promjenama? Što se zakonodavnih rješavanja pitanja energetike tiče, Kalea smatra kako se neće ništa mijenjati jer smo primijenili sve direktive koje primjenjuju i ostali u EU.

    Druga stvar je, kaže, što ćemo provedbu tih rješenja morati postrožiti, primjerice bez daljnjeg odgađanja primijeniti tvz. treći energetski paket. Što se ekologije tiče, Granić vjeruje da će do bolje zaštite okoliša sigurno doći. No ciljevi koje je Unija zadala članicama izgledaju prilično nerealno. Naime, plan je da Unija do 2020. za 20% snizi potrošnju svih energenata, za jednaki postotak snizi emisiju stakleničkih plinova te također za 20% poveća udio obnovljivih izvora energije. Iako je, primjerice, potrošnja svih energenata u 2010., a vrlo vjerojatno i prošle godine, u Hrvatskoj padala, stručnjaci navode kako je to posljedica krize te da treba očekivati kako bi potrošnja u budućnosti mogla rasti. Kada se govori o udjelima obnovljivih izvora energije (OIE) u odnosu na finalnu potrošnju, Kalea spominje kako bi Hrvatska u sljedećih 11 godina trebala postotak dignuti za 6-postotnih poena, sa sadašnjih 14 posto. U mnogo većim problemima nalazi se npr. Velika Britanija koje želi dosegnuti 15% udjela OIE, a do 2009. godine ostvarili su samo 2,9%.
 
1/29/2012 - Kritika HEP-a zbog nabava
Izvor - Poslovni dnevnik, 20. siječanj 2012.
 
  • Zakon o javnoj nabavi dobio je podzakonske akte kojima se, kako ističe prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, neće spriječiti zlouporabe, ali će se omogućiti veća transparentnost.

    Kritizirao je to što najveća državna tvrtka, HEP, nije surađivala s razvojnim bankama jer su one tražile transparentnost u javnim nabavama.
 
1/29/2012 - Vlada osniva 'task force'. Zadatak? Mora otkriti KAKO se troši novac poreznih obveznika!
Izvor - Jutarnji list, 19. siječanj 2012.
 
  • Vlada Zorana Milanovića osniva poseban 'task force', koji bi trebao skenirati stanje u javnim financijama i državnim poduzećima, te dati odgovor na pitanje kako se zapravo troši novac poreznih obveznika.

    Odluka je to s današnje sjednice Vlade, na kojoj je usvojen zaključak o projektu Pregled financijskog i operativnog stanja s ciljem utvrđivanja potencijalnih obveza i optimalnosti sustava.

    Za voditelja projekta Vlada je imenovala Nevena Mimicu, potpredsjednika Vlade. Skeniranjem će biti obuhvaćeno 20 ministarstava, ureda i javnih poduzeća, među kojima su HEP, Hrvatske vode, Hrvatske šume, HŽ, HRT, HAC i Hrvatske ceste. Na zahtjev Miranda Mrsića, ministra rada i mirovinskog sustava, u projekt će biti uključen i Hrvatski zavod za zapošljavanje.

    Snimku stanja u financijama tih institucija i tvrtki obavit će neovisni konzultanti, za koje će Vlada natječaj raspisati do kraja siječnja, a njihov se izbor očekuje do kraja lipnja. Za njihov će izbor biti provedena četiri natječaja, a angažman konzultanata državu bi, prema neslužbenim informacijama, mogao stajati pet do šest milijuna eura, iako bi konačan trošak, tvrde u Vladi, mogao biti i manji.

    „Jedna od najvećih državnih kompanija do sada je odbijala kreditno praćenje razvojnih banaka, koje nude povoljne kredite jer nije željela transparentnost. Mi tome želimo stati na kraj i ostvariti uštede, pa ćemo za analizu stanja angažirati neovisne stručnjake, a ne državne činovnike. Tako su, uostalom, radile i druge zemlje“, kažu u Vladi.

    Konzultanti koje će angažirati Banski dvori pročešljat će stanje financija u ministarstvima financija, gospodarstva, rada, zdravlja, socijalne politike, poljprivrede, prometa i znanosti, te HZZO-a, HZMO-a, Središnjeg državnog ureda za e-Hrvatsku, Ureda za upravljanje državnom imovinom, te Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Što se tiče javnih poduzeća, napravit će se detaljan pregled svih ugovora aktivnih u 2011. i kasnije. Analizirat će se i njihovi rashodi, te odstupanja od plana.

    Vlada je danas odlučila izmijeniti i Zakon o sprečavanju sukoba interesa, kojim se ukida obveza biranja članova nadzornih odbora u javnim poduzećima putem natječaja. Tu je odluku, objasnio je premijer Zoran Milanović, prethodna Vlada donijela pod pritiskom dijela politike i javnosti, no ona nikada nije, ocijenio je, urodila stvarnim plodom jer je politika i dalje imala presudnu riječ u izboru članova nadzornih odbora. Namjera je njegove Vlade da članove nadzornih odbora u javnim poduzećima imenuje država, no u njima neće sjediti ministri, nego stručnjaci.

    „Trebaju nam kompetentni ljudi, koje će biti osobe izvan politike, a koje će Vlada postaviti i koji će za svoj rad odgovarati ministrima“, ocijenio je Milanović.

    ...
 
1/29/2012 - Za sedam elektrana na Savi 1,7 mlrd. eura
Izvor - Poslovni dnevnik, 19. siječanj 2012.
 
  • Institut 'Hrvoje Požar' izradio je projekt hrvatskih hidroelektrana na Savi koji bi se mogao realizirati u roku od najmanje šest ili sedam godina.

    Projekt hidroelektrana na Savi Slovenci su počeli ovoga tjedna operacionalizirati kada su se u Ljubljani susreli predstavnici vlade s načelnicima "savskih" općina.

    Na udaru valova

    Sa slovenske strane projekt obuhvaća gradnju ukupno sedam elektrana u vrijednosti 1,7 milijardi eura, a u ovoj se fazi krenulo s izradom dokumentacije za njih tri. Procjenjuje se da će projekt elektrana Suhadol, Trbovlje i Renke biti na razini 400 milijuna eura. Iako stručnjaci kažu da ovaj slovenski projekt ne može nanijeti neke štete Hrvatskoj, koja je nizvodno, već čak naprotiv, pomoći u regulaciji Save, i naša zemlja je uvelike zainteresirana za hidropotencijale ove rijeke. Da se o tome razmišlja već gotovo pola stoljeća, potvrđuje i Goran Granić, ravnatelj Energetskog instituta "Hrvoje Požar" iz Zagreba. "Projekt elektrana na Savi star je više od 40 godina. S obzirom na kompleksnost projekta i činjenicu da obuhvaća veliko područje grada Zagreba, korektnije je to nazvati projektom uređenja i korištenja rijeke Save. Vjerujem da su se stvorile pretpostavke i da postoji dovoljno odlučnosti da se ide u projekt", kaže Granić. Prema konceptu koji je izradio ovaj Institut prije tri godine, predlaže se da to bude zajednički projekt Grada Zagreba, Zagrebačke županije, Hrvatskih voda, HEP-a i možda nekoga dodatnog investitora, te da se realizira u najkraćem mogućem tehnološkom roku, oko 6-7 godina, pojašnjava Goran Granić.

    Spriječiti poplave

    Kako prenosi slovenski dnevnik Delo, tamošnje općine koje se nalaze uz tok Save moraju do 10. veljače Ministarstvu za okoliš predati svoje smjernice za gradnju hidroelektrana. Zbog toga je u utorak u Ljubljani okupljeno 40-ak predstavnika litijske, zagorske, trboveljske, hrastniške i laške općine koji su upoznati sa srednjoročnim planovima Slovenske elektroprivrede. Osim veće sigurnosti za stanovništvo uz Savu glede poplava, ova će investicija pridonijeti i razvoju tih lokalnih zajednica kao i regija u kojima se nalaze. Nagađa se da bi radovi na prvoj eleketrani, onoj u Suhadolu, iako planirani za ovu godinu, mogli započeti u ljeto 2013. ili 2014. godine. Slovenske hidroelektrane utječu već sada, a utjecat će još i više na vodni režim i mogu dovesti do većih kolebanja vodostaja, daljnjeg povećanja maksimalnih protoka vodnih valova, smanjenja donosa šljunka s uzvodnih dijelova slijeva, a time i do daljnje degradacije savskoga korita, upozoravaju hrvatski stručnjaci. Gradnja u Hrvatskoj
    Složen i dugotrajan projekt

    Projekt HE na Savi bit će složen i dugotrajan, a u njegovoj realizaciji morat će se uvažiti niz zahtjeva, između ostalog i zaštita voda. Procjenjuje se da bi gradnja hidroelektrana trebala trajati između 15 i 17 godina, jer postoji niz problema i riječ je o projektu koji će se raditi u fazama. Treba riješiti imovinsko-pravne odnose na oko 22.000 čestica. Stručnjaci upozoravaju da će se dobar dio imovinsko-pravnih zavrzlama morati rješavati brzo i silom, odnosno sudski, da bi se zadržao ritam koji su nametnuli Slovenci.
 
1/29/2012 - Radnici ne vjeruju u Ježićeve priče, hoće pod okrilje države
Izvor - Poslovni dnevnik, 18. siječanj 2012.
 
  • Stožer za obranu Diokija traži da se Radimir Čačić uključi u cijeli slučaj i riješi ga.

    Radnici Diokija organizirani u Stožer za obranu i podržani od Sindikata naftnoga gospodarstva i Sindikata radnika petrokemikalija i plastičnih masa u utorak su prosvjedovali pred upravnom zgradom tvrtke u Zagrebu. Skandirali su protiv većinskog vlasnika Roberta Ježića, koji im nije osigurao četiri plaće i u četiri mjeseca pokrenuo redovnu proizvodnju.

    Zahtijevali su sastanak s Radimirom Čačićem, prvim potpredsjednikom Vlade i ministrom gospodarstva, kako bi se u socijalnom dijalogu našao izlaz za tu posrnulu tvrtku s oko 800 zaposlenih u Zagrebu i Omišlju i s dugovima većim od milijardu i 700.000 kuna. Stožer za obranu Diokija očekuje da Vlada kao vlasnik HEP-a, jednog od većih vjerovnika, preuzme dio vlasničkog udjela i pomogne pri pokretanju proizvodnje kako bi se Diokiju vratio status jednog od najvećih hrvatskih izvoznika. Stožer traži preuzimanje društva i od ostalih vjerovnika, ponajprije banaka i Ine, jer svi pregovori koji su vođeni prošle godine nisu donijeli rezultata. U suprotnom će radnici organizirati prosvjede izvan kruga tvornice na Žitnjaku. Zaposleni su odlučni u želji da spase tvrtku, ali ne pokretanjem stečaja. Boje se kako bi potpuno zaustavljanje proizvodnje rezultiralo potpunim gubitkom europskog tržišta te tvrde da "Dioki nije Pevec". "Najnovijom odlukom HEP-a ograničena nam je isporuka električne energije na samo 1 MW, što nije dovoljno ni za hladni pogon", rekao je Srđan Perković, član Stožera za obranu Diokija. Vlasniku Robertu Ježiću, koji je u ponedjeljak viđen u krugu tvornice, zaposleni više ne vjeruju. Zdravko Rumenović, predstavnik radnika u NO Diokija, tvrdi da se na sastancima NO-a stalno traži strateški partner. Nakon Crodux plina i Čermaka spominjala se Terra Nova, zatim Danko Končar i sada na kraju partneri iz Azerbajdžana. Uprava i sadašnji vlasnik osmislili su restrukturiranje prema kojem bi u Dioki ušli HEP sa 30%, Ina sa 10%, banke 24% i Azerbajdžanci do 20%. Oni bi bili većinski vlasnici, dok je Ježić voljan zadržati pet-šest posto dionica, a ostatak bi imali mali dioničari, obrazlaže Rumenović.
 
1/29/2012 - Prilika za novi biznis: Uzmi staro odmaralište u koncesiju!
Izvor - Poslovni dnevnik, 16. siječanj 2012.
 
  • Dana 28. prosinca istekao je rok za kategorizaciju i otvaranje tržištu turističkih objekata zatvorenog tipa.

    Prije dva tjedna konačno su prestala postojati nekoć popularna radnička odmarališta koja su na obali imala sva velika poduzeća i institucije. Dana 28. prosinca istekao je petogodišnji rok iz Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti za kategorizaciju i otvaranje tržištu svih turističkih objekata zatvorenog tipa.

    Otvoreni natječaji

    Posljednjih se dana u medijima primjećuju natječaji u kojima tvrtke nude turističke nekretnine u zakup ili na prodaju, odnosno traže usluge upravljanja takvim objektima. Inina tvrtka Hostin koja je, kako ističu, već odavno komercijalizirala sve takve objekte u svom sastavu, a ima ih u vlasništvu ukupno osam, ponudila je u zakup kompleks od 92 apartmana u Dugoj Uvali i hotel u Sućurju na jednu godinu uz mogućnost produljenja. Neke nekretnine nudi i na prodaju. S komercijalizijom svojih objekata za odmor, ali i upravljanjem započinje i Hrvatska elektroprivreda (HEP), koja upravo preko tvrtke kćeri HEP - Odmor i rekreacija prikuplja ponude za te usluge do polovice veljače. Prema dostupnim informacijama, HEP je imao kampove, bungalove, apartmane i druge objekte za odmor radnika na ukupno 35 lokacija diljem obale, od kojih je u međuvremenu sa zakonom usklađeno i kategorizirano s dvije ili tri zvjezdice njih dvanaest. U njima će ove godine prvi put ljetovati ne samo HEP-ovi zaposlenici, koji će organiziranjem prijavljivanja odmora u sezoni dobiti prednost, nego će biti otvoreni i za ostale zainteresirane goste. Što se samih uvjeta tiče, oni će biti tržišni i ovisit će o pojedinoj lokaciji i dijelu sezone u kojemu se boravi u objektu. Novost je i da će ti objekti biti otvoreni ne samo u srcu turističke sezone, srpnju i kolovozu, što je prije bila praksa, nego će raditi dokle god ima gostiju. Uzme li se slučaj HEP-a kao primjer, iako će ove godine biti otvoren nešto manji broj objekata nego dosad, promjene i tržišno otvaranje osigurat će povećanje prihoda. To nije nevažno s obzirom na to da su tvrtke koje upravljaju tim kapacitetima u pravilu na tim objektima ostvarivale gubitak.

    HEP planira i ulaganja

    Ona odmarališta za radnike koja u proteklih pet godina tvrtke nisu uspjele kategorizirati i otvoriti za tržište više ne mogu biti u funkciji. Međutim, i njihovo održavanje predstavlja trošak, pa ne čudi što se takvi objekti stalno nude na prodaju. Tvrtka HEP - Odmor i rekreacija pak planira obnavljati i preostala bivša odmarališta u skladu s mogućnostima, a za ovu su godinu predvidjeli ulaganja u obnovu i opremanje još dva objekta. Iako su u doba socijalizma tvrtke masovno ulagale u gradnju odmarališnih kapaciteta za svoje radnike, takav oblik društveno odgovornog poslovanja u Hrvatskoj danas je prava rijetkost. Predsjednik Sindikata ugostiteljstva i turizma Eduard Andrić upozorava i na velik broj bivših odmarališta koja su bila u vlasništvu bosanskohercegovačkih i srbijanskih tvrtki, čiji vlasnički odnosi nisu sređeni i u koja se ne ulaže te će devastirani i zatvoreni predstavljati pravo ruglo na obali. Izražava i žaljenje što u Hrvatskoj takav oblik odnosa tvrtki sa svojim zaposlenima nije na cijeni. U uvjetima tranzicije i privatizacija mnoge su velike tvrtke gasile i prodavale takve objekte, osim tek u rijetkim, mahom javnim poduzećima i institucijama. Za razliku od nas, u zapadnoeuropskim zemljama praksa osiguravanja povoljnijeg aranžmana za odmor zaposlenika i u uvjetima krize nije izgubila vrijednost i nije bila predmet rezanja troškova.

    ...
 
1/29/2012 - Anti Ramljaku savjetnička uloga za ulagačke projekte u energetici
Izvor - Poslovni dnevnik, 16. siječanj 2012.
 
  • Radimir Čačić, prvi potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo, dobio je još jedno, vanjsko pojačanje za svoj resor. Nakon što se uži kabinet Vlade suglasio s prijedlogom, njegovu se timu suradnika, premda ne u formi dužnosnika, priključuje financijaš Ante (Toni) Ramljak koji je angažiran kao "posebni savjetnik za praćenje i evaluaciju poslovanja javnih trgovačkih društava i vođenje strateških projekata". Unutar te dosta široke definicije jasni su i prioriteti; to je energetski sektor, odnosno ulagački projekti u njemu. Njih je Kukuriku koalicija nominirala kao jednu od glavnih poluga pokretanja rasta i zapošljavanja i zasad se čini da je tom cilju mnogo predanija nego prilagodbama javne potrošnje i reformama.

    Neslužbeno nam je potvrđeno da će Ramljakovi prvi 'projektni zadaci' biti Hrvatska elektroprivreda, Plinacro i Janaf, dok su u slučaju Ine pristup i fokus nešto specifičniji jer u naftnoj kompaniji već postoji strateški partner. Budući da je sustav javnih/državnih poduzeća dosta široko i nesređeno područje, imenovanje posebnog savjetnika za taj segment očito je tek prvi korak. Neslužbeno saznajemo da bi se za koji mjesec trebala ustrojiti zasebna institucija u kojoj bi se objedinio taj posao. Zasad se ne zna kojeg će organizacijskog oblika biti, no navodno ne bi trebala biti u sastavu Ministarstva gospodarstva, čime bi se dodatno naglasio zaokret prema profesionalizaciji. Iako je to dugoročna misija koja obuhvaća strateško određenje prema načinu upravljanja i strategiji razvoja javnih i tvrtki u državnom vlasništvu, u slučaju spomenutih energetskih relativno brzo očekuju se konkretne akcije na pripremi terena za pokretanje investicija i osmišljavanja financijskih konstrukcija. Dojučerašnji 'quaestusovac' Ramljak u tome ima dosta iskustva i veza u svijetu investicijskog bankarstva. Desetak je godina vodio hrvatsku podružnicu investicijske banke CAIB koja je odradila nekoliko zvučnih M&A projekata u regiji. Očekuje se stoga da će u dogledno vrijeme oformiti tim financijaša koji imaju tehničkih znanja i iskustva u investicijskom bankarstvu.

    Kukuriku planovi
    Renesansa energetike

    U Programu Vlade energetika je jedno od četiri područja koja će ulagački poticati. Uz niz hidro- i termoelektrana, ulaganja u prijenos i distribuciju el. energije te obnovljive izvore energije, u planu su gradnje plinovoda i skladišta plina, modernizacija rafinerija, LNG terminal...
 
1/29/2012 - Stabilno napajanje strujom: počeli radovi na trafostanici Srđ
Izvor - Slobodna dalmacija, 14. siječanj 2012.
 
  • Postavljanjem prometne signalizacije uz Jadransku turističku cestu kod dubrovačkog vidikovca i uvođenjem teške mehanizacije na gradilište u subotu je započela izgradnja 140 milijuna kuna vrijedne trafostanice Srđ. Novo postrojenje zajedno s TS u Platu čini dio HEP-ova projekta "Dubrovnik" vrijednog pola milijuna kuna kojemu je cilj poboljšanje elektroopskrbe šireg dubrovačkog područja.

    Jedini pravac napajanja za krajnji jug dosad je bila TS u Komolcu, pa bi pogon na Srđu i onaj u Platu vrijednosti 340 milijuna kuna trebali donijeti sigurnu alternativu.

    - Uz bolju pouzdanost opskrbe, povećat će se kapacitet mreže i stvariti preduvjeti za prijelaz mreže na 20-kilovoltni napon, što osigurava daljnje smanjenje gubitaka i povećanje prijenosne moći mreže – pojasnila je glasnogovornica HEP-a Mirela Klanac krajnji doseg projekta "Dubrovnik".

    Potvrdila je kako će dovršetkom TS Srđ s priključnim vodovima, šire područje Dubrovnika ubuduće biti pošteđeno čestih prekida struje.

    Investitori iz Hrvatske elektroprivrede završetak radova u Platu i na Srđu predviđaju u prvoj polovici 2013. godine. Za izgradnju TS Srđ prošle jeseni potpisan je ugovor između investitora HEP-a, glavnog partnera Dalekovoda, Končar-inženjeringa i Hidroelektre niskogradnje.

    Temeljem ugovora o izgradnji i opremanju TS-e, vrijednost investicije po sistemu "ključ u ruke" iznosi 97,8 milijuna kuna s PDV-om, uz rok za izvođenje radova od dvije godine.
 
1/29/2012 - Dug Diokija HEP-u pretvoriti u vlasnički udio?
Izvor - Poslovni dnevnik, 12. siječanj 2012.
 
  • Sindikalisti su zatražili od Vlade da HEP-ovo potraživanje od Diokija pretvori u vlasnički udio u toj tvrtki.

    Isti je zahtjev Samostalni sindikat radnika u djelatnostima energetike, kemije i nemetala Hrvatske uputio jedinicama lokalne samouprave Omišalj i Zagreb. U sindikatu kažu da podržavaju aktivnosti Uprave Diokija radi pokretanja proizvodnje te u procesu restrukturiranja, ali ih smatraju nedovoljnima. Odlukom o zamjeni potraživanja za udio Vlada bi, kažu, dokazala namjeru aktivnijeg uključivanja u pokretanje gospodarstva i ohrabrila druge vjerovnike da se povedu za njezinim primjerom.
 
1/29/2012 - Rješenje za sisačku južnu zonu za dva mjeseca
Izvor - Poslovni dnevnik, 12. siječanj 2012.
 
  • Ministarstvo gospodarstva okupilo sve zainteresirane za industrijsku zonu u Sisku koja ovisi o energiji CMC-a.

    Nakon zatvaranja sisačke željezare CMC i tisuću izgubljenih radnih mjesta sve je neizvjesnije što će biti sa 27 tvrtki koje posluju u industrijskoj zoni koja je vezana uz infrastrukturu CMC-a. Južna industrijska zona obuhvaća dio nekadašnjih pogona sisačke željezare pa su investitori u njoj ovisni o struji, plinu, vodi i ostalim "inputima" iz željezare. Kada je krajem 2011. CMC zatvorio svoja vrata, odlučeno je da će idućih mjesec dana osamdesetak radnika ostati raditi na infrastrukturnim i energetskim poslovima kako industrijska zona ne bi ostala odsječena. Većina tvrtki u južnoj zoni je pristala CMC-u avansno plaćati komunalije u prosječnom iznosu potrošnje iz prethodnog razdoblja. No što će biti s onima kojima je to neprihvatljivo ili nerentabilno - zasad nitko ne zna.

    'Win-win' situacija

    Alen Leverić, pomoćnik ministra gospodarstva, pojasnio je za Poslovni dnevnik da su pokrenuti konkretni koraci za rješavanje tog problema. Naime, početkom tjedna u Sisku je održan sastanak na kojem su predstavnici grada, Sisačko-moslavačke županije i Ministarstva gospodarstva pokušali iznaći rješenje. Za sada je satus "quo" produžen za dodatnih 30 dana. Iz Siska upozoravaju da to nije problem koji se može riješiti na lokalnoj razini, već da se u projekt moraju uključiti i država i javna poduzeća. Slijedom već poznatih najava čelnika Kukuriku koalicije, koji su prvih dana svojeg obnašanja vlasti posjetili Sisak i obećali pomoć, Leverić kaže da će Ministarstvo koordinirati aktivnosti s veliki javnim tvrtkama poput HEP-a i dobavljača plina. "Pokazana je dobra volja i svi su shvatili da je to 'win-win' situacija u kojoj svi mogu dobiti. Da su uključeni ozbiljno shvatili problem dokazuje i činjenica da se u rješavanje situacije uključio i direktor CMC-a Ludovit Gajdos. To znači da je i toj tvrtki stalo da se ovo uspješno završi", kazao je Leverić. Za sada u Ministarstvu još ne žele govoriti o konkretnim koracima, no navode da se radi na rješenju koje će se pronaći u idućih 60 dana.

    Komunalne tvrtke

    Južna industrijska zona prostire se na 41 hektru zemljišta, a opremljena je gotovo svom potrebnom infrastrukturom za obavljanje poslovne djelatnosti. Kako navode u samoj zoni, u njoj je aktivno 27 investitora koji zapošljavaju više od 800 radnika. Među poznatijim tvrtkama tu su Cios, Swisslion, Vatrostalna, Obermdorfer, Kisikana, Applied Ceramis te niz ostalih. Tu su svoje poslovne prostore otvorile i javne tvrtke poput HEP-a, Vodoprivrede Sisak te gradskoga Komunalca. Hoće li prisutnost tvrtki iz javnog i komunalnog sektora pripomoći brzom rješenju infrastrukturne zavrzlame, vidjet će se uskoro.
 
1/29/2012 - POD NAPONOM Siromašna Dalmacija plaća troškove grijanja bogatom Zagrebu
Izvor - Slobodna dalmacija, 11. siječanj 2012.
 
  • Potrošači električne energije u Hrvatskoj i ne znajući sufinanciraju troškove grijanja i potrošnje tople vode građanima Zagreba, Velike Gorice, Zaprešića, Samobora, Osijeka i Siska, koje im isporučuju toplane u sastavu HEP Toplinarstva.

    Od 2008. do 2010. godine na ime te prisilne subvencije grijanja, potrošači struje platili su 430 milijuna kuna. To najviše pogađa Dalmaciju. U ovoj “toploj” regiji tijekom zimskih mjeseci najčešći izvor toplinske energije su grijalice na struju, koja se plaća po komercijalnoj cijeni, koju nitko ne subvencionira.
    Osim toga, u proizvodnji najjeftinije električne energije unutar HEP-a, one iz hidroelektrana, prednjači upravo Dalmacija, a unutar Dalmacije Splitsko-dalmatinska županija s hidroelektranama na slijevu rijeke Cetine.

    Uspješna im sezona

    Tijekom sezone grijanja 2010./2011. godine HEP Toplinarstvo isporučilo je potrošačima 1.655.850 MWh toplinske energije.
    Za tu sezonu iz uprave HEP Toplinarstva na službenoj web-stranici HEP-a navode da je “prošla sezona grijanja bila uspješna jer je svim korisnicima bila osigurana kvalitetna i sigurna isporuka toplinske energije i tehnološke pare”.
    U ocjeni uspješnosti propustili su navesti da su poslovnu 2010. godinu završili sa 142,6 milijuna kuna gubitaka koje je HEP grupa, kako je prikazano u konsolidiranoj bilanci, pokrila iz prihoda ostvarenih od proizvedene električne energije.
    Evo detaljnijih podataka o gubicima u HEP Toplinarstvu te proizvodnji električne energije i iskazanoj dobiti HEP grupe za 2008., 2009. i 2010. godinu.
    U 2008. HEP Toplinarstvo isporučilo je kupcima u navedenim gradovima 2,2 teravata toplinske energije, na čemu je ostvaren gubitak od 181,5 milijuna kuna. Godinu kasnije isporučena je jednaka količina toplinske energije. Pritom je iskazan gubitak od “samo” 104,4 milijuna kuna jer je te godine, prvi put poslije 2004., cijena toplinske energije povećana za 16 posto.
    Tijekom 2010. HEP Toplinarstvo isporučilo je 2,4 teravata toplinske energije i “zaradilo” gubitak od 142,6 milijuna kuna. Poslovnu 2008. HEP je, po podacima iz konsolidirane bilance cijele grupe, završio s 460,7 milijuna kuna dobiti.
    Godinu kasnije dobit je porasla na 671,9 milijuna, a za 2010. iskazana je dobit od 1.435.000.000 kuna.

    Potopljena polja

    Tijekom 2008. HEP je kupcima isporučio 19.567 gigavatsati električne energije. Od toga su hidroelektrane proizvele 5,3 TWh, termoelektrane 6 TWh, nuklearka Krško 2,98 TWh, a 5,2 TWh nabavljeno je iz uvoza.
    Godinu kasnije iz generatora HE dobiveno je 6,76 TWh, iz TE 5,12, nuklearke 2,73 i iz uvoza 4,9 TWh. Povoljna hidrologija u 2010. omogućila je još veći udjel hidroelektrana. One su te godine proizvele 8,3 TWh, termoelektrane 4,78, nuklearka 2,67, a iz uvoza je pribavljeno 4,04 TWh.
    U Hrvatskoj ima 26 hidroelektrana s ukupno instaliranom snagom 2.014,5 megavata, kojima “pogonsko gorivo” stiže doslovno s neba, iz oblaka.
    Od ukupnog broja, u Dalmaciji je 12 hidroelektrana čija je zbirna instalirana snaga 1.289,7 megavata.
    Samo na slijevu rijeke Cetine, koja je pravi energetski div, ima 877,7 megavata instalirane snage u šest hidroelektrana.
    Kako su postrojenja tih hidroelektrana više-manje amortizirana iz njihovih generatora, HEP dobiva najjeftiniju struju i upravo ta struja cijeloj grupi osigurava dobit.
    Što od tih hidroelektrana koje HEP-u osiguravaju dobit imaju stanovnici gradova i općina uz koje se nalaze proizvodna postrojenja, uključujući i akumulacijska jezera koja su potopila najplodnija poljoprivredna zemljišta?
    Imaju tek mrvice koje na ime elektroprivredne rente za zauzeti prostor na slijevu Cetine godišnje iznose šest-sedam milijuna kuna.
    A koje mrvice su i u apsolutnom iznosu manje od iznosa kojim potrošači električne energije u Dalmaciji subvencioniraju cijenu toplinske energije koju troše u svakom pogledu socijalno bolje stojeći potrošači u Zagrebu, Velikoj Gorici, Samoboru, Zaprešiću, Osijeku i Sisku.
    Za komentar ove tematike pitali smo Nenada Kurtovića iz Saveza udruga za zaštitu potrošača Hrvatske.

    Zakonski nedopustivo

    - Do početka devedesetih godina prošlog stoljeća, dohodak, odnosno dobit unutar HEP-a, ostajali su tamo gdje su stvarani. Promjena propisa kojima je ta dobit centralizirana, odnosno preraspodijeljena na štetu nerazvijene Dalmacije, a u korist razvijenih dijelova Hrvatske, mene kao tadašnjeg zaposlenika navela je da napustim HEP - kazao nam je Kurtović.
    - U redu je propis koji kaže da svi potrošači električne energije u Hrvatskoj, svrstani u svoje grupe, imaju jednaku cijenu. Ne bi valjalo kada bi bilo drukčije. To što ste otkrili do sada nitko nije obrađivao i ako su podaci koje iznosite točni, mogu samo reći kako je zakonski nedopustivo da potrošači električne energije subvencioniraju potrošače toplinske energije.
    Zato dok se ne reguliraju cijene svih energenata unutar HEP grupe ne bi se smjelo odlučivati o povećanju cijena električne energije, što se neslužbeno najavljivalo - zaključuje Kurtović.

    HEP: Potrošači struje Zagrebu ne financiraju toplinsku energiju

    Glasnogovornica HEP-a Mirela Klanac nam je odgovorila:
    “Potrošači električne energije ne subvencioniraju potrošače toplinske energije. Poslovanje se odvija u dva zasebna trgovačka društva i svako društvo ima svoje rezultate poslovanja iskazane u godišnjim financijskim izvješćima.
    Iz godišnjih financijskih izvješća je vidljivo da HEP Toplinarstvo ostvaruje gubitak u poslovanju i ima kumulirane gubitke iz prethodnih poslovnih godina, što znači da gubici nisu ‘pokriveni’.
    Konsolidirana bilanca, koja se spominje, samo je sredstvo financijskog izvještavanja o godišnjem rezultatu poslovanja grupe međusobno povezanih društava, čime se ne mijenja činjenica o ostvarenom poslovnom rezultatu svakog pojedinog društva koje se uključuje u tu konsolidaciju.”
 
1/29/2012 - INTERVJU Denis Geto: Kukuriku teži privatizaciji HEP-a
Izvor - Novosti, 07. siječanj 2012.
 
  • Po isteku godine poslali ste Vladi pismo u kojem upozoravate na neizvjesnu budućnost HEP-a. Od premijera Zorana Milanovića i ministra gospodarstva Radimira Čačića tražite da ne daju hidroelektrane u koncesije. Zašto?

    - Zato što su one dio naše prirode, dio vodotokova koje utječu na vodoopskrbu i na proizvodnju električne energije i kao obnovljivi izvori moraju ostati u vlasništvu države.
    Čačić se služi terminom monetizacija, a to znači da se nešto unovči. Nije cilj, dakle, pametno i dugoročno hidroelektranama upravljati i izvući što veću korist, već je Vladi cilj kratkoročno izvući neki novac. Kad hidroelektrane, koje proizvode nekoliko milijardi kuna godišnje od vode koja je besplatna, jednom izvučete iz sustava i date ih nekom drugom onda i HEP gubi smisao jer je to ono što nas sve hrani. Ovakvim mjerama želi se zakrpati državni proračun.
    Tko kaže da će taj koji dobije koncesiju upravljati postrojenjem na najbolji mogući način: njega treba održavati, a ne samo eksploatirati i prodavati električnu energiju. Trebalo je napraviti elaborat, projekt, objasniti što će to kratkoročno i dugoročno značiti financijski, što će to značiti za HEP, na kraju. U protivnom mogla bi se izgubiti cijela kompanija, barem ovaj tržišni dio. Dakle, mi smo protiv davanja javnog dobra u privatne ruke. Zašto mi sami umjesto nekog privatnika od svega ne bi izvukli profit?

    Možemo i sami
    Smatrate li da koncesija nužno vodi ka privatizaciji?

    - Smatram, jer što znači koncesija? Taj kome ustupite dio poduzeća neće dobiti samo kapljice vode već kompletnu elektranu s ljudskom snagom i postrojenjima koja su uz samu hidroelektranu. Zato smatram da onaj tko razmišlja o koncesijama razmišlja o privatizaciji. Koncesija na neki određeni dugogodišnji rok, ponavljam, nikada ne može biti tako profitabilna koliko bi vi kroz godine sami mogli stvoriti novac.

    Vladi predlažete i hitno donošenje novih energetskih zakona uz zadržavanje cjelovite HEP grupe s njenom proizvodnjom, opskrbom, distribucijom i prijenosom. No, u studiji “usklađivanja hrvatskoga energetskog sektora i energetskog zakonodavstva s energetskim propisima Europske unije” to izdvajanje je eksplicitno vidljivo?

    - Ako izdvojite distribuciju, izdvojili ste 65 posto firme. Mi se protivimo tome da imamo par izdvojenih kompanija, gdje se vlasnik može promijeniti preko noći. Cjelovitost HEP grupe jamči tržišnu konkurentnost firme, siguran profit i investicijski potencijal, i što je najvažnije, garanciju zadržavanja najznačajnijeg nacionalnog dobra u trajnom vlasništvu RH. Hoćemo da kompanija ostane cjelovita i onda ona kao takva, ima snagu i kreditnu sposobnost.

    Bojite li se privatizacije, iako je Zakon o privatizaciji HEP-a prestao je važiti još u veljači 2010.?

    - On nije ukinut da ne bi bilo privatizacije, već je na dobar način određivao kakav bi oblik bio privatizacije; sad kad njega nema, može se HEP privatizirati po općem Zakonu o privatizaciji.

    Mislite na prodaju pojedinih tvrtki iz sustava HEP-a?

    - Teoretski bi se mogle sve prodati. Nekad se govorilo da infrastruktura ne smije ići van HEP-a, a to su dalekovodi, dakle prijenosni i distribucijski dio. To je ključ pomoću koje vi dovodite struju do svakog potrošača. Tržišne djelatnosti, dakle elektrane i sama prodaja energije kupcima vrlo su interesantne privatnicima. Prijenos i distribucija ne bi smjele ići u privatizaciju dok bi tržišne djelatnosti trebale biti na liberaliziranom tržištu, ali ne i privatizirani. Danas se svi zaklinju da privatizacije neće biti, iako u predizbornom programu Kukuriku koalicija navodi da bi izdvojila prijenos i distribuciju u samostalna poduzeća jer su one mrežne djelatnosti zbog direktiva EU. Iako se ne govori o privatizaciji, jednom kad 75 posto poduzeća izdvojiš van, a 25 posto u kojem je i proizvodnja ostaviš samu, onda u nekom drugom koraku preko noći u Sabor može uletjeti neki novi zakon o privatizaciji. To je moguća priprema da do privatizacije dođe, a s privatnim kapitalom dolaze i veće cijene struje.

    Politika i korupcija
    Zašto u HEP-u nikad nije proveden javni natječaj za Nadzorni odbor što također tražite od nove Vlade?

    - Ne znam zašto, javni je natječaj objavljen još u ljeto 2010. , ali nikada nije dovršen. To govori da bi u Nadzornom odboru mogli bili likovi koji državi ne bi odgovarali. Drugi razlog je taj što je vidjela da plan gospodarskog oporavka neće samo tako ići pa je digla ruke. A to je štetno za poslovni sustav. Imamo mi unutrašnjih problema kojima se svakodnevno bavimo: ovdje nema napredovanja, ide se na racionalizaciju svega mogućeg što se ne radi tako. Naš cilj je da se postavi kadar u kojeg ćemo imati povjerenja, koji će se brinuti za kompaniju, a ne da se postavlja na osnovu političke podobnosti. Što se tiče mogućih koruptivnih radnji, dovoljno je reći da su doslovce svi direktori i menadžment kivni na upravu. (op. TEHNOS-a: nije li jedan od razloga i to što je uprava zatvorila neke pipe?)

    Ima li Sindikat način na koji će reagirati ukoliko se u HEP-u ništa ne promijeni?

    - Današnji sindikati su uspavali ljude. Ni ova vlast neće ništa napraviti, ona će nas zabetonirati. Da se mene i dobar dio ljudi u sindikatu pita, mi bi štrajkali. Za to su potrebne neke procedure jer nam je dosta politički postavljenih likova u firmi. Tako da se i sad ne bi čudili nekom novom predsjedniku uprave, bezimenoj desnoj ruci Radimira Čačića. Ako bi štrajk uspio to znači da bi se radikalno promijenio način upravljanja firmom, što želi i javnost. Izabrali bi se ljudi koji vrijede, a mi znamo tko koliko vrijedi i tko je u kojoj stranci. Pazite, naši članovi su operativni radnici – njih 1.250 – to je dio koji radi 24 sata dnevno i dio koji održava postrojenja. Dakle to je osoblje pretežno u elektranama i kad odlučimo štrajkati tada ni elektrane ne rade, a onda nema ni struje. Zato smo mi snažan sindikat.

    Za HEP su navodno zainteresirani Amerikanci?

    - To ne znam, ali znam da se o tome špekulira. Kada je Angela Merkel prošloga ljeta bila u posjeti premijerki Kosor, razgovaralo se o energetici i zato mislim da bi njemačka firma RWE mogla biti zainteresirana oko HEP-a. Ta je njemačka firma inače 50 posto suvlasnik termoelektrane “Plomin 2” u sklopu javno-privatnog partnerstva.
 
1/29/2012 - Ukida se ograničenje plaća šefovima javnih poduzeća?
Izvor - t-portal, 05. siječanj 2012.
 
  • Krajem travnja moglo bi biti predloženo ukidanje odluke o štednji na plaćama predsjednika i članova uprava javnih poduzeća, najavio je na današnjoj sjednici Vlade prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić, naglašavajući da im je potreban dobar krizni menadžment.

    Vlada je na današnjoj sjednici u Banskim dvorima, između ostalog, izmijenila Odluku o utvrđivanju plaća i drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava, a prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić kazao je da 'Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo financija u ovom trenutku surađuju na modelu koji će uspostaviti sustav plaća za predsjednike i članove uprava trgovačkih društava u kojima Republika Hrvatska ima većinski udio'.

    Prema današnjoj odluci, ograničenje plaća produljeno je do 31. prosinca 2012. godine, no Čačić najavljuje mogućnost ukidanja te vrste štednje.

    'Predstavljanje tog novog modela sustava planira se krajem travnja te će možda biti predloženo ukidanje ove odluke o štednji na plaćama predsjednika i članova uprava trgovačkih društava', najavio je Čačić te dodao da je 'potreban krizni menadžment jer su kadrovi stvarni problem rasta BDP-a u tom segmentu'.

    'Menadžment s obzirom na realizaciju treba biti nagrađen ili sankcioniran, a tražit će se stručno neupitne ljude za timove u potpunosti posvećene programu i provedbi programa rada Vlade', kazao je Čačić, svjestan da 'to neće biti lako'.

    Podsjetimo, Vlada Jadranke Kosor je u sklopu mjera štednje, kao i zbog brojnih afera članova uprava javnih poduzeća, ograničila njihove plaće na maksimalan iznos od 17 do 18 tisuća kuna (3,2 puta prosječna plaća), odnosno do razine ministarske plaće.
 
1/29/2012 - Jedan šef, deset radnika. Takva država mora propasti
Izvor - Forum, 02. prosinac 2011.
 
  • Priča je išla ovako: jedan od članova Uprave Hrvatskih autocesta zaputi se službenim Audijem na sastanak u Split. U međuvremenu se sjeti da bi, kad je već dolje, mogao skočiti do rođaka u Zagoru na večeru. Međutim, put nije baš dobar, posebno ne za njegovu limuzinu. Nazove svog vozača koji je u Zagrebu s drugim službenim vozilom, Passatom, i naloži mu da odmah sjeda u treći automobil, a riječ je o terencu kao stvorenom za vlaške kaldrme. Stigne vozač odmah nakon sastanka, baš kako je trebao. Sjedaju u terenac i pravac unutrašnjost. Nakon večere povratak u hotel u Split na spavanje. Budući da se večer prije popilo, našem junaku nije se vozilo do Zagreba, iako ima plaćenu cestarinu, pa je odlučio ubiti oko u Audiju. Vozač će se lako s kolegom vratiti kasnije u Split po terenac.

    Premda zvuči gotovo nestvarno, ova sličica iz života direktora jedne od državnih tvrtki ponavlja se praktički svakodnevno. Jedino se mijenja ima kompanije. Ako nije HAC, onda je HC, ili HŽ, ili HEP, ili Croatia osiguranje. Svejedno. Svaka od njih ima golem broj različitih direktora, voditelja, zamjenika i savjetnika koji koriste službene automobile, raspolažu karticama i drugim beneficijama i za (ne)rad su vrlo dobro nagrađeni. Najbolji primjer je posrnulo Dalmacijavino u kojem šefuje deset direktora i još 19 njihovih zamjenika. Budući da ni to nije bilo dosta da bi tvrtka uspješno radila, zaposleno je još šestero dobro plaćenih savjetnika, a tvrtka ima i glasnogovornika kojeg nitko nikad nije vidio. Dvojica iz Uprave toliko su sposobna da imaju veća primanja od premijerke Jadranke Kosor. Cijelu tu bulumentu pojačanu s još tko zna koliko voditelja sektora i njihovih zamjenika treba opslužiti niti četiristo radnika.

    Dalmacijavino je tipičan primjer

    Vlasnik distribucijske tvrtke Orbico Branko Roglić, koji u Hrvatskoj zapošljava oko šesto radnika, kaže da tvrtka s takvom strukturom ne samo da ne može uspješno poslovati, nego ne može funkcionirati. - Dalmacijavino je tipičan primjer kako se vode državne tvrtke. Bez financijske pomoći takvi ne mogu preživjeti. Ne samo da se novac troši na plaće ljudi koji ništa ne rade, nego je jednako važan problem nemogućnost normalnog rada zbog viška šefova. Tolika količina direktora, zamjenika i savjetnika zaguši tvrtku i više se ne zna tko o čemu odlučuje - objašnjava Roglić. Prema njegovu mišljenju, tvrtka koja ima petstotinjak zaposlenih trebala bi imati maksimalno deset direktora, odnosno rukovoditelja: direktora, voditelje financija i komercijale te šefove sektora. - Iznad toga se ne smije ići, a u državnim poduzećima i javnoj upravi direktori se množe kao gljive nakon kiše - upozorava Roglić. Slično razmišlja i direktor tvornice akumulatora Munja Ivan Miloloža. U njegovoj kompaniji radi 127 ljudi od kojih je samo troje na čelnim funkcijama: dvojica članova Uprave i šef proizvodnje. - Da nije tako, tvrtka ne bi mogla funkcionirati. Državne tvrtke su preplavljene različitim šefovima. Na žalost, administracija se samo gomila - objašnjava Miloloža. Dakle, omjer rukovoditelja i radnika u privatnim tvrtkama iznosi jedan prema pedeset, dok, primjerice, u tijelima državne uprave na deset zaposlenika dolazi jedan šef, u HŽ Holdingu je svaki osamnaesti šef, a situacija je slična i u ostalim javnim tvrtkama. Naravno da toliku količinu nebrige za državnu imovinu primjećuju i radnici kojima ne pada na pamet šutjeti dok se vrhuška gomila po političkom i rodijačkom ključu. Štrajkovi su sve češći, i to ne samo zbog neisplate plaća, nego i zbog poboljšanja odredbi iz kolektivnih ugovora.

    Savjetnici koji ništa ne rade

    Glasnogovornik četiriju sindikata Zračne luke Zagreb Ante Dujić, koji su nedavno štrajkali jer Uprava nije željela pristati na njihove zahtjeve vezane za kolektivni ugovor, kaže da kolegij u ZLZ-u čini deset članova - glavni direktor Tonči Peović i devet direktora i menadžera. Oni nisu obuhvaćeni kolektivnim ugovorom, ali su im prava neusporediva. Dovoljno se sjetiti 2,4 milijuna kuna otpremnine koliko je dobio bivši direktor Boško Matković, a za koju nitko nije znao. Slično je i sada. Uz uže vodstvo tvrtke, direktor ima i dvadesetak savjetnika te cijeli niz vanjskih suradnika za koje, tvrdi Dujić, nikada nije objašnjeno što zapravo rade. - Posebno su zanimljiva dvojica zamjenika direktora. Andrija Markić već je prije godinu i pol dana trebao otići u mirovinu, ali je ostao jer navodno radi na nekim važnim projektima. Drugi je Ivan Damjanović koji, koliko znam, nema nikakve veze sa zračnim prometom, a došao je nakon što je smijenjen s mjesta ravnatelja Uprave za zatvorski sustav i državnog tajnika u Ministarstvu pravosuđa zbog podilaženja Hrvoju Petraču, koji je prečesto dobivao dozvole za izlaz iz zatvora. Damjanović je na toj funkciji naslijedio Damira U Lončarića, koji je prije dolaska na Pleso radio u tajnim službama da bi ta funkcija potom bila posebno izmišljena za njega - navodi Dujić. Ironično dodaje da se u ZLZ poklanja puno pažnje odnosima s javnošću iako se tek iznimno može pročitati neki pozitivan tekst o toj tvrtki. Uz glasnogovornicu, za PR je zadužen i savjetnik direktora za novi terminal Jadran Kapor, a uz njih dvoje angažirana je i još jedna PR agencija. Unatoč svima njima, naglašava Dujić, rezultat je katastrofalan. Prosječna plaća koju prima nešto više od tisuću i pol zaposlenih u tvrtki je oko pet tisuća kuna, a štrajkom su željeli učvrstiti prava prije najavljenog dolaska koncesionara. - Naš kolektivni ugovor je relativno dobar. Imamo i regrese i božićnice koji se isplaćuju kada ostvarimo dobit, ali je bilo i loših godina kada bije bilo nagrada - zaključuje Dujić iz sindikata Zračne luke.

    Politička podobnost

    Predsjednik TEHNOS - strukovnog sindikata radnika Hrvatske elektroprivrede Denis Geto upozorava na političko kadroviranje i nepotizam u tom državnom poduzeću koje ima 13.800 radnika i 150 najviših menadžera. U zadnjih deset godina, izračunao je Geto, broj rukovoditelja povećan je za 70 posto, dok je u isto vrijeme broj radnika smanjen za deset posto. I ne samo to, nego ovaj nagomilani rukovodeći kadar određen po liniji podobnosti vodi tvrtku tako da postoji znatan broj unaprijeđenih radnika koji pritom nemaju ili imaju samo jednog do dva radnika kojima “rukovode”. Sindikat procjenjuje da je gotovo petina radnika zaposlena na radnim mjestima za koja nemaju odgovarajuću stručnu spremu te da neki imaju ugovore o radu za jedno, a rade na drugom radnom mjestu. Dijelom zbog tih pogrešaka smijenjena je direktorica za ljudske potencijale HEP-a, ali - što je naročito zanimljivo - još nije raspisan natječaj da se to radno mjesto popuni, dodaje Geto. Aktivni sindikalisti upozoravaju da uz već poslovični nemar, postoji određena skupina ljudi koji rade na namjernom slabljenju HEP-a na račun privatnih poduzeća koja sve češće preuzimaju poslove.

    U šest HŽ-ovih tvrtki, u kojima radi 17 tisuća ljudi, svaki osamnaesti je neki šef. Samo u HŽ Holdingu ima više od 900 članova uprava, menadžera, zamjenika, pomoćnika, različitih rukovoditelja, čije visoke plaće subvencioniraju i građani. Nenad Mrgan, predsjednik Sindikata strojovođa, kaže da se zadnjih godina neznatno smanjio broj direktora u HŽ-ovim tvrtkama, ali ih je i dalje previše. - Poseban su problem različiti bivši direktori koji su izgubili funkcije, ali ne i plaće. Direktorska mjesta zamijenili su savjetničkim pozicijama. Danas 25 zaposlenih u HŽ-u ima višu plaću od premijerke i predsjednika Uprave unatoč ograničenjima u primanjima koje je donijela Vlada. Ti bivši direktori imaju zaštitne dodatke zbog godina i primanja na osnovu solidarnosti tako da debelo premašuju 20 tisuća kuna - priča Mrgan. Uspoređujući brojnost šefova u različitim HŽ-ovim tvrtkama, navodi primjer HŽ Vuče vlakova gdje 11 direktora vodi 2100 zaposlenih te HŽ Putničkog prijevoza u kojem 40 šefova rukovodi s 1200 radnika. Dok u HŽ Vuči vlakova financije sređuje 50 ljudi, u HŽ Infrastrukturi administraciju za sedam tisuća ljudi radi dvije tisuće ljudi. - Tražili smo od Uprave da nam daju točne podatke na koliko zaposlenih ide jedan direktor, ali odgovor nikada nismo dobili. Raspolažemo podatkom da je u HŽ Holdingu svaki osamnaesti šef - objašnjava Mrgan i dodaje da se lošim kadroviranjem tvrtka gura u dodatne gubitke. Margareta Mađerić iz HDZ-a tvrdi, primjerice, da je broj ljudi u Direkciji Zagrebačkog holdinga rapidno povećan nakon dolaska Ive Čovića na njegovo čelo s 20 na 150 ljudi te dodaje da su im i plaće povećane za 20 posto, dok s druge strane Holding otpušta radnike. Predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata u Hrvatskim autocestama i poznati zviždač Mijat Stanić upozorava da je od 2004. godine na brojnim pozicijama u HAC-u broj šefova udvostručen. Prema njegovim riječima, u Slavoniji, primjerice, gdje je Stanić radio, na mjestima gdje su bila dva šefa sada ih je pet, a tamo gdje je bio jedan, sada su dva. - Izmišljane su različite pozicije u sedam HAC-ovih sektora. Svaki je direktor dobio zamjenika, a vrhunac je bio kada je jedan od njih imao čak četiri zamjenika iako je i jedan više nego dovoljan, s obzirom na to da je njegov posao zapravo samo da zamijeni direktora kada ga nema - kaže Stanić. Kriterij imenovanja bila je, tvrdi on, politička podobnost i pripadanje mafijaškoj strukturi koja je iz HAC-a isisala deset milijardi kuna. Dakle, ne samo da su loše upravljali važnom tvrtkom koja zapošljava gotovo dvije i pol tisuće ljudi, nego su premrežili kompaniju s jasnim ciljem da je opljačkaju. Navodi primjer Željka Krapljana koji je saborsku poziciju zamijenio funkcijom zamjenika direktora Sektora za održavanje u HAC-u za čije se zapošljavanje morao promijeniti i pravilnik. Krapljan je, naime, uz visoku plaću primao i tisuću pol kuna naknade za odvojeni rad iako je uredno spavao u svojoj kući u Sisku. Nakon što je premješten s direktorske funkcije na mjesto zamjenika direktora, umjesto da je dobio otkaz Krapljan je, tvrdi Stanić, dobio i otpremninu od gotovo 150 tisuća kuna, iako je ostao raditi u toj državnoj tvrtki. Stanić kaže kako će novoj vlasti, ako bude volje da se to napravi, trebati deset godina da istraži što se zapravo dogodilo u HAC-u gdje se vodio precizno razrađen sustav pljačke. Što se tiče plaća, u toj kompaniji je sistem gotovo preslikan iz HŽ-a, tako da unatoč Vladinom ograničenju plaća na 17 tisuća kuna neki članovi Uprave zahvaljujući dodacima, invaliditetu i godinama staža, dosegnu i do 25 tisuća kuna, što je dokaz, kaže Stanić, da je i ova Vladina odluka zapravo bila farsa. S druge strane, prosječna radnička plaća u HAC-u iznosi između 4,5 tisuće i pet tisuća kuna, bez prekovremenih i noćnog rada te bez mogućnosti različitih dodataka poput onog za dežurstva koji direktorima omogućuje rad preko vikenda koji se uglavnom sastoji od javljanja na mobitel, a za što su neki znali biti nagrađeni i sa deset tisuća kuna. Zbog nepoštivanja te uredbe Vlada je smijenila šefa Jadroplova Stipu Papića jer si je isplaćivao plaću od 52 tisuće kuna, dok je direktor Hrvatske poštanske banke Čedo Maletić, valjda po uzoru na kolege u privatnom sektoru, primao 37 tisuća kuna. Zagrebačka banka je tako svojim rukovoditeljima lani isplatila 67 milijuna kuna plaća i bonusa, a Privredna banka Zagreb čak dva milijuna više za rukovoditelje, objavio je Novi list. Hanfa je pak izračunala da najvrednijom hrvatskom imovinom raspoređenoj u 216 najvećih tvrtki teških 100 milijardi kuna zapravo vlada samo tristotinjak ljudi. Ne otkrivajući o kome je riječ, Hanfa je utvrdila da jedan od njih ima plaću od 12,5 milijuna kuna, što odgovara prosječnoj plaći 150 radnika!

    “Zlatni padobran”

    Ipak, najgore stanje je u javnoj i državnoj upravi. Naime, svaki jedanaesti službenik je šef. Najviše ih je u ministarstvima (10,9%), u državnim upravnim organizacijama (17,5%), u županijama (17%), a najgore je u središnjim državnim uredima (27,2%). Čak je i Vlada utvrdila da je taj broj, a ukupno ih je 5890, prevelik kao i broj različitih jedinica u koje su zbrinuti. Ivona Mendeš s Fakulteta političkih znanosti tvrdi da nije problem u broju službenika, nego u broju dužnosnika koji se znatno povećao uvođenjem funkcije državnih tajnika koji dodatno imaju i uži krug suradnika. - Za državu od četiri i pol milijuna ljudi 55 tisuća ljudi, koliko ih otprilike radi u državnoj upravi, nije previše i uklapa se u standarde Europske unije unatoč tome što su najčešće oni pod najvećim kritikama javnosti iako ih je relativno malo. Međutim, imamo previše ljudi u javnim službama i lokalnoj upravi koji je, gledano prema EU, uistinu respektabilan - tvrdi Ivona Mendeš. Dok se u državnim tvrtkama broj zaposlenih i dalje povećava, u privatnim kompanijama sve je više otpuštanja. Vlasnici i uprave snalaze se na različite načine da bi unatoč krizi održali kompanije na životu. Sinergija, optimizacija i restrukturiranje sve su češći pojmovi koji se mogu čuti na sastancima. Iza njih najčešće stižu i otkazi. Na državnim jaslama to drukčije izgleda. Svaki šefić blizak HDZ-u ima “zlatni padobran” težak šest mjesečnih plaća koji će mu nakon smjene osigurati dovoljno vremena da se snađe ili sačeka da njegovi opet dođu na vlast.
 
Stranica: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30
 
 
  Sva prava pridržana A design