Spremni ste štrajkati:
za uvećanje svojih prava
protiv umanjenja postojećih prava
samo ako je umanjenje prava veliko
ni u kom slučaju
Rezultati | Arhiva

Dodaj na IGoogle
 
Hot
 
 
 
1/10/2012 - Sindikalisti pozivaju novu vlast na brzu reakciju
Izvor - Novi list, 07. siječnja 2012.
 
  • U velikim poslovnim sustavima u vlasništvu države svaka promjena vlasti, pa tako i ova posljednja, diže stanje pripravnosti sindikata. Dok nova vlast pušta balone i osluškuje reakcije javnosti i struke na svoje najave, sindikati očekuju njezinu brzu reakciju i prve poteze u stabiliziranju svojih tvrtki.

    Predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić, štoviše, poziva novu vlast da u Hrvatske autoceste što prije pošalje povjerenika, jer sumnja da odgovorni ljudi iz aktualne Uprave uništavaju dokumentaciju koja ukazuje na propuste i malverzacije rukovodeće strukture.

    – Sve priče nove vlasti oko Hrvatskih autocesta paušalne su, neutemeljene i neozbiljne, jer nitko ne može znati što se u poduzeću događa i što je potrebno poduzeti prije nego provjeri zatečeno stanje. Ako netko iz rukava kaže da u nekoj firmi ima tisuću zaposlenih viška – to je dosta neozbiljno. Da bi se dali takvi zaključci potrebna je ozbiljna analiza, kaže Stanić iz HAC-a.

    Protiv koncesija

    Balonima i prvim najavama vlasti njegov sindikat stoga ne pridaje nikakav značaj. On vjeruje da će koalicija, kako je to najavljivala u kampanji, situaciju u HAC-u sređivati u dogovoru sa zaposlenima.

    Za novu vlast Nezavisni cestarski sindikat već je spremio prijedloge za tvrtke koje »pokriva«, a njegov predsjednik vjeruje da će za njih biti sluha.

    – Ova vlast bi pod hitno trebala staviti povjerenike u državne tvrtke, koji će biti tehnička vlast dok se ne izaberu nove uprave.

    Sumnjam da Uprave panično uništavaju dokumentaciju i prikrivaju tragove, kao da su iznenađeni jer je došlo do promjene vlasti.

    Svi bi oni trebali dati mandate na raspolaganje, a na njihovom mjestu očekujemo ljude izabrane na javnim natječajima, po kriterijima struke, zaključuje sindikalist HAC-a.

    Sindikalisti ističu da neće pristati na davanje autocesta u koncesije.

    – Protiv smo koncesija i prodavanja bilo čega u vlasništvu države, a da se nas – sindikate i građane – pri tome ništa ne pita. Tu lošu praksu koja državi nanosi štetu treba prekinuti, tvrdi Stanić.

    Predsjednik Sindikata strojovođa u Hrvatskim željeznicama također poziva vlast da brzo djeluje, s tim da, napominje, »ono što je dobro ne treba mijenjati«.

    Uništenje željeznice

    – Česte promjene ponekad nisu dobre. Ako Uprave koje sad rade u HŽ-u imaju nekakve planove i spremne su to provesti – možda bi ih trebalo pustiti da rade. Najveći problem dosad je bio u tome što su naše uprave htjele raditi, ali projekti su stajali u ministarstvu s objašnjenjem da nema novca, kaže Mrgan.

    – Volio bih da novoj vlasti bude jasno da se ne može po potrebi raditi na principu dogovornih ekonomija; da lokomotive i vagone Željeznice moraju kupovati po cijenama većim od tržišnih, dok se od HŽ-a u isto vrijeme traži da posluje po tržišnim načelima, kaže Mrgan.

    Hodnici Hrvatskih željeznica, zaključuje na kraju, ovih su dana puni kandidata za direktore koji se pokušavaju nametnuti novoj vlasti. Svi se nude, kaže, a najviše oni koji proteklih godina nisu radili ništa.

    Prve poteze s nestrpljenjem iščekuju i u HEP-u, a sindikat TEHNOS vladajućima je dao do znanja da neće bez riječi gledati poteze koje ocijeni lošima. U otvorenom pismu koje je objavio i naš list, TEHNOS je upozorio na kaotično stanje u poduzeću te pozvao na ozdravljenje HEP-a.

    Najave da će hidrocentrale ići u koncesiju TEHNOS ne prihvaća i protiv toga će se, tvrde, boriti svim sredstvima.
 
1/10/2012 - Direktorima u javnim tvrtkama ministarske ili pet puta više plaće
Izvor - Večernji list, 07. siječanj 2012.
 
  • Potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić na sjednici Vlade prije dva dana najavio je da mnoge državne tvrtke trebaju krizni menadžment da ih spasi. Problem je, iščitava se iz Čačićevih riječi, što kvalitetni menadžeri koji se znaju nositi s problemima neće doći u državni sektor u kojemu bi im plaća bila višestruko manja od iste pozicije u privatnom sektoru.

    Političke marionete

    Najviša plaća u upravama državnih poduzeća je oko 17 tisuća kuna. Iako se među vladajućima špekulira da krizni menadžeri moraju doći u sve tvrtke, u Ministarstvu gospodarstva doznajemo da će to procijeniti prema financijskim izvješćima koja će dobiti 1. ožujka. Do tada će napraviti model koji će omogućiti da i država daje menadžerske plaće. U ugovoru će im stajati koje će stimulacije i bonuse dobiti za uspješno poslovanje, ali će postojati i sankcije za loše vođenje tvrtke. U Ministarstvu će u obzir uzeti i preporuke Crome, udruženja menadžera. Nedopustivo im je da je, primjerice, dobra bilanca HEP-a uvjetovana kišnom godinom, a ne dobrim snalaženjem na tržištu.

    Bernard Jakelić iz Hrvatske udruge poslodavaca drži da državne tvrtke moraju biti jednake privatnima i sposobne konkurirati na tržištu.

    – Rezultati poslovanja moraju biti jedini kriterij uspješnosti bez obzira na to je li kadar stigao političkim imenovanjem ili natječajem. Ako ograničimo plaće, nećemo dobiti kvalitetne ljude. Do sada su postavljane političke marionete pa je zato stanje kakvo jest – kaže Jakelić. Glavni menadžer Crome Esad Čolaković kaže da su udruženju menadžera izradili dva dokumenta, i to Kodeks korporativnog upravljanja u javnom sektoru i Nacionalni standard za osnovne plaće, nagrade i naknade.

    Izbor na natječajima

    Bivšoj su vladi potkraj pretprošle godine poslali oba dokumenta. Prema prijedlogu Crome, osnovne plaće menadžera javnih tvrtki određivale bi se prema složenosti funkcije, odgovornosti, volumenu poslovanja poduzeća, poziciji na tržištu. Usto, menadžeri bi imali pravo i na nagrade koje bi ovisile o ostvarenju ciljeva poslovne politike. Čolaković kaže da bi se postavile granice kolika može biti najviša i najniža plaća direktora. Pri tome bi u malim tvrtkama ta osnovna plaća, primjerice, bila manja od ministarske, u srednjim bi ona bila dvostruko veća, a u velikim poduzećima poput HEP-a, HŽ-a i peterostruko veća od ministarske, koja je oko 17.000 kuna.

    – Ne samo da javnim tvrtkama treba kvalitetan krizni menadžment nego i Hrvatskoj treba takav menadžment – kaže Čolaković. Dodaje da bi se menadžeri javnih poduzeća trebali birati na natječajima koji su dvije godine poslije redovitih izbora jer se sad, kad se smjenjuju političke garniture, smjenjuju i direktori.

    HUP i Croma podržavaju Čačićevu ideju o plaćama direktora

    Radimir Čačić - Smatra da mnoge državne tvrtke trebaju krizne menadžere da ih spase, a za to ih treba solidno platiti.
    Bernard Jakelić - Upozorava da kvalitetni kadrovi neće doći raditi u državne tvrtke ako se ograniče plaće u njima.
    Esad Čolaković - Predlaže da menadžeri u javnim tvrtkama budu nagrađeni za ostvarenje postavljenih ciljeva.
 
1/10/2012 - DRŽAVNA PODUZEĆA Koga u upravu i nadzorne odbore
Izvor - Vjesnik, 05. siječanj 2012.
 
  • Javne tvrtke moraju biti uspješne na tržištu, a ne političke sinekure

    Državna poduzeća oduvijek su bila lena u koje je politika uhljebljivala svoje kadrove, a koliko ih se teško odreći, pokazuje i Vladina inicijativa prema kojoj će se već za dva tjedna ukinuti zakonska odredba vlade Jadranke Kosor da se članovi nadzornih odbora državnih tvrtki više ne imenuju voljom vlade, nego biraju na natječajima.

    Ministar financija Slavko Linić najavio je da će se model imenovanja vratiti na staro, a kao argument koristi činjenicu da država kao vlasnik mora voditi računa o svojoj imovini.
    »Članove nadzornih odbora nećemo birati na natječaju. U trgovačkim društvima za koja je odgovorna Vlada moraju biti osobe za koje smo sigurni da će provoditi Vladinu politiku«, izjavio je Linić u intervjuu za Globus. Da politika mora stati iza imenovanja članova nadzornih odbora smatra i Ljubo Jurčić, koji obnaša funkciju predsjednika Nadzornog odbora Podravke. »Natječajima se politika ne može amnestirati od odgovornosti za javne tvrtke. Narod je izabrao vlast kojoj je dužnost upravljati državom i njezinom imovinom«, jasan je Jurčić, koji smatra da je zakon HDZ-ove vlade bio pokušaj izbjegavanja odgovornosti, a ne depolitizacije upravljanja kompanijama. Stoga ističe da je ispravno preuzeti odgovornost do kraja i imenovati ljude koji će odgovarati politici koja je na vlasti. Isto tako, napominje Jurčić, svima mora biti jasno da odlaskom vlasti odlaze i čelni ljudi državnih kompanija, odnosno da njihov ostanak ovisi o dobroj volji nove vlasti.

    S druge strane stoji Borislav Škegro, koji je u svojim kolumnama često upozoravao na loše upravljanje javnim tvrtkama. »Ako netko misli da je rješenje konkretnog problema u ljudima od povjerenja, onda ga moram nazvati ili budalom, ako iskreno vjeruje u to, ili običnim pokvarenjakom. U oba slučaja riječ je o čistoj podjeli plijena, pa bi se moglo tvrditi da je to i glavni motiv borbe za vlast - plijen. A trošak tog plijena snosili bismo svi mi, građani i birači«, napisao je ljetos Škegro.

    Iako argument kojim se koriste Jurčić i Linić nije sporan, problem je praksa koja je nadzorne odbore pretvorila u farsu, pa su se u nekim slučajevima i sami njihovi članovi opravdavali da nisu mogli utjecati na odluke, jer »nisu stigli pročitati materijale«. Neki ministri poput Ivana Šukera i Mate Crkvenca sjedili su u više od pet nadzornih odbora, a prema nekim analizama potrebno je barem tjedan dana da bi se netko pripremio za mjesečnu sjednicu nadzornog odbora velikih javnih kompanija.
    Zato predsjednik Nadzornog odbora Ine Davor Štern inzistira da u nadzornim odborima sjede ljudi od struke. »Smatram da u nadzornim odborima trebaju sjediti stručnjaci, što ne znači da moraju nužno biti imenovani na natječaju, ali je jako bitno da se članovi regrutiraju iz struke«, kaže Štern za Vjesnik.

    Naknade za rad u nadzornim odborima nisu prevelike, odnosno kreću se od 1000 do 4000 kuna, ali je moć nad upravljanjem politici teško ispustiti iz ruku. Naime, tvrtke u većinskom državnom vlasništvu zapošljavaju 88.700 zaposlenika, a u 2010. ostvarile su gotovo 50 milijardi kuna prihoda. O kvaliteti upravljanja dovoljno je reći da su na 49,8 milijardi kuna ostvarenog prometa imale tek 150 milijuna kuna operativne dobiti, što je u odnosu na prihode jedva 0,3 posto. Čak ni 21 kompanija od strateškog interesa za državu nema mnogo bolje rezultate. Naime, prema podacima iz 2011., za prvih devet mjeseci ostvarile su neto dobit od 835,33 milijuna kuna te gubitak od 485,5 milijuna kuna, pa je skupni rezultat pozitivan za samo 350 milijuna kuna iako ostvaruju milijarde kuna prihoda.

    Od javnih kompanija tek je pet njih poslovalo s gubitkom, a riječ je o kompanijama iz resora Ministarstva prometa. To su Autocesta Rijeka-Zagreb, Hrvatske ceste, Hrvatske željeznice, Croatia Airlines i Jadrolinija, ali se među onima koji posluju s neto dobiti kriju tvrtke čije su uprave osigurale mizeran rezultat u odnosu na prihode, što pokazuje da se na efikasnosti nije mnogo poradilo.

    Zato vladajući otvaraju mogućnost imenovanja uprava putem natječaja kako bi se poboljšao menadžerski kadar u tvrtkama, što podržavaju i poduzetnici udruženi u Hrvatsku udrugu poslodavaca te ostali Vjesnikovi sugovornici. Ipak, poslodavci ističu da se mora promijeniti odnos i model upravljanja javnim tvrtkama. Neovisno o tome hoće li se čelnici birati natječajima ili će ih imenovati, rezultati poslovanja moraju postati najvažniji, odnosno tvrtke u državnom vlasništvu moraju usvojiti tržišni model poslovanja i upravljanja. Da bi se to postiglo, nužno je promijeniti odnos prema plaćama u javnim poduzećima, jer se uz uvjete koji su na snazi u državni sektor neće moći privući kvalitetan kadar koji postoji na tržištu. U takvom sustavu, upozorava Škegro, menadžer odgovara isključivo svom nadzornom odboru, a nikako predsjednicima, ministrima, saborskim zastupnicima ili stranačkim dužnosnicima. »Još nešto je vrlo važno. Imati plaću kao njegov kolega u HT-u ili Atlanticu, pa bila ona i pet puta viša od ministarske«, naglašava Škegro, a njegovo mišljenje dijele i poslodavci. Tako Bernard Jakelić iz HUP-a upozorava da je administrativno propisivanje plaće pogrešno, jer menadžere koji kvalitetno vode tvrtke treba i nagraditi. »U protivnom imamo samo ljude koji se žele uhljebiti, odnosno potičemo negativnu selekciju«, mišljenja je Jakelić.

    Na staru narodnu izreku »koliko para toliko muzike« podsjeća Davor Majetić, glavni direktor HUP-a, koji napominje da je nemoguće u tvrtke poput Croatia Osiguranja ili Hrvatske poštanske banke privući ljude s tržišta uz plaće zacementirane na 17.000 kuna. »Suludo je da u tvrtkama poput HEP-a koje upravljaju milijardama kuna menadžer ne može biti primjereno nagrađen«, kaže Majetić, pa ističe da se plaće moraju definirati na tržištu rada te da se Vlada mora osloboditi 'fetiša plaća' koji su nametnuli sindikati ako želi kvalitetne upravitelje svojih tvrtki.

    Povratak političara u nadzorne odbore korak je unatrag za kvalitetu upravljanja javnim tvrtkama, što govori u prilog tome da se politici nije lako odreći moći koju daje utjecaj na mastodonte koji godišnje uprihode sedminu ukupnih ekonomskih aktivnosti u državi. Ipak, neefikasnost državnih tvrtki, koja je izravna posljedica sustavne nebrige i lošeg upravljanja, mogla bi, ako se nastavi putem političkog patronata, u idućim godinama mastodonte pretvoriti u prazne ruševine.
 
1/6/2012 - Šest javnih poduzeća koja treba odmah spašavati
Izvor - Lider, 05. siječanj 2012.
 
  • Sudeći prema dokumentu koji je potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić zatražio od Uprave HEP-a, čini se da raspodjela fotelja atraktivnih javnih poduzeća, za koju su se mediji zalijepili nije jedina stvar o kojoj vlast raspravlja. Lider je, naime, a posjedu dokumenta, zapravo popisa potrebnih podataka infrastrukture hrvatskoga termoenergetskog i hidroenergetskog sustava, koji je Leo Begović, prvi čovjek HEP-a, na zahtjev proslijedio Čačiću.

    HEP prvi na meti

    Ne treba mnogo pogađati čemu služi taj papir. Tijekom predizborne kampanje Kukuriku koalicija bezbroj je puta naglasila da je prostor za uštede najveći u javnim poduzećima. S druge je strane mnogo imovine i poslova koje mogu privatizirati i „autsorsati“ i tako bar malo popuniti praznu državnu blagajnu. Nije tajna da je HEP kao najveći dobitaš (u devet mjeseci 2011. ostvario je 412 milijuna kuna dobiti) prvi na privatizacijskoj meti (ili, Čačićevim rječnikom, monetizacijskoj) - prijenos i distribucija ostali bi u državnom vlasništvu, no proizvodnja bi mogla u privatne ruke.


    Što doista namjeravaju s javnim tvrtkama i imaju li ikakav plan, nitko iz vlasti nije htio govoriti. Nije ni čudo, jer što se zapravo krije iza javno objavljenih brojki o poslovanju, malo tko zna. Registri zaposlenih ne postoje, poslovanje je malo gdje transparentno, nema kvalifikacijske strukture zaposlenih i dodjele poslova u skladu s njom, zbog čega se korupcija ugnijezdila upravo u javnim poduzećima.

    Cestovna nesanica

    Prema posljednjim podacima o poslovanju slika naizgled nije katastrofalna. Od 21 poduzeća (u njih nisu uključena društva od posebnog državnog interesa poput brodogradilišta) 14 ih je u plusu, pet je u gubicima, a dva su, HAC i HC, na nuli. No to ne znači da vlast može mirno spavati. Cestovne tvrtke lako bi mogle izazvati nesanicu jer s Autocestom Rijeka-Zagreb HAC i HC iduće godine moraju vratiti 14 milijardi kuna obveza! Kad se tomu nadoda tromi div HŽ, na koji su se za razne studije o restrukturiranju spiskale stotine milijuna eura, a nitko ga nikad nije uspio restrukturirati, ali i HEP, u kojem je poslovanje sve samo ne transparentno, jasno je zašto Vlada o tome šuti.

    Specijalci za strategiju

    No ekonomisti poručuju da vremena nema, a ne nudi se ni bogzna koliko modela transformacije.
    Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta poručuje da se ništa ne može učiniti sve dok se ne uspostavi sustav upravljanja koji bi vrijedio za sva poduzeća.
    - Treba ustrojiti posebnu jedinicu koja bi nadzornim odborima davala naputke što im je činiti, koji je cilj poslovanja, koji je „benchmark“ za svako konkretno poduzeće. Ona bi pratila učinkovitost tih poduzeća u odnosu na okružje, ujedinjavala troškove, postavljala standarde u zapošljavanju, obrazovanju, učinkovitosti rada. Dok to nemate, ne možete ništa hitno promijeniti u načinu rada javnih poduzeća i njihovu vođenju - kategoričan je Lovrinčević i upozorava na mnogo nepoznanica, od broja zaposlenih, njihovih kvalifikacija do standarda rada i učinaka javnog poduzeća uodnosu na slično u okružju.
    Na upit bi li ondje trebala ostati država ili bi u njima trebalo „instalirati“ menadžere, kaže kako nema ništa protiv da država u njima zadrži svoje prste sve dok u strankama može pronaći ljude koji znaju raditi.

    Frontalno uz analizu

    - Ako to država nije u stanju, neka upravljanje povjeri privatnom sektoru, on to dobro radi. Ali mora početi nešto raditi jer je upravo u javnim poduzećima najveći prostor za uštede, ali i za investicije. Državni je proračun presušio i sad su najveći potencijalni investitori javna poduzeća - poručuje Lovrinčević.
    I Vladimir Ferdelji, predsjednik Udruženja menadžera Croma, krenuo bi frontalno, ali s pomoću analize koja bi pokazala kakva je točno reorganizacija i gdje najpotrebnija da bi se postigle uštede i racionaliziralo poslovanje.
    - U području nadzora, kontrole i strateških ciljeva politika mora delegirati ljude, ali operativno upravljanje mora biti u rukama profesionalaca čiji položaj mora ovisiti o konkretnim rezultatima. Javna su poduzeća zadatak broj jedan jer država upravlja s pola hrvatskih resursa, pa ako njihovo poslovanje posloži kako treba, onda će svima biti bolje - uvjerava Ferdelji.

    Tabu privatizacije

    Konzultant Damir Novotny kaže da termin „javna poduzeća“ nijedobar jer su to svugdje u svijetu, pa tako i u EU, poduzeća koja kotiraju na burzi, otvoreno i transparentno posluju. On misli da bi infrastruktura trebala ostati u državnom vlasništvu, ali sve drugo, primjerice Croatia osiguranje, Croatia banku, dio HEP-a, HŽ-a, Hrvatsku poštu, trebalo bi privatizirati. Obveze „glavoboljnih“ tvrtki poput HAC-a, HC-a, Autoceste Rijeka-Zagreb država mora pretvoriti u javni dug, a upravljanje dati u koncesiju ili neki oblik javno-privatnog partnerstva.
    - Privatizacija je, nažalost, i za ovu Vladu tabu-tema, ali nema nikakva smisla da država upravlja poduzećima koja nisu u strateškom interesu. Čini mi se da Vlada ne namjerava mijenjati model upravljanja. Bit će to politički model, ali uz više poštenja - zaključuje Novotny.
    S privatizacijom, odnosno „autsorsiranjem“ svega što nije temeljni biznis, slaže se i Lovrinčević: - To se u recesiji i radi, ali to u javnim poduzećima ide jako sporo zato što poduzeća, uglavnom monopolna ili oligopolna, troškove mogu prebaciti na potrošača. Problem je što javna poduzeća nikada nisu imala konkretan cilj, a nisu ga imali ni Ijudi koji su ih vodili. Ako nemate cilj, kako možete očekivati učinkovitost i racionalizaciju? Njima sad treba dobar sanacijski menadžment, primjernice cestovni je sustav predimenzioniran, dio treba prebaciti u proračun, dio treba privatizirati, dio dati u koncesije. Cijeli sustav javnih poduzeća treba potpuno demontirati i graditi ispočetka - kategoričan je Lovrinčević.
    Ferdelji kaže kako za tako velik posao treba vremena, ali prvi rezultati, odnosno promjena trenda, morali bi se vidjeti već do kraja godine.

    Politički plašt

    Novotny nije uvjeren u to jer nikad nismo dobili jasne financijske pokazatelje, rezultati su se, pogotovo u infrastrukturnim poduzećima, pokrivali političkim plaštem: - Vlada je šokirana dugovima, no upravo zato treba mijenjati model upravljanja s kojim bi trebala izaći bar za godinu-dvije. Hoće li to biti neki holding koji će upravljati državnim portfeljom prema pravilima tržišta kapitala ili će se zvati nekako drukčije, posve je svejedno, važno je da se promijeni model upravljanja. Bojim se da takve namjere nema – misli Novotny.

    Iako Lovrinčević ima pravo kad kaže da su javna poduzeća oduvijek politička zbrinjavališta, bilo bi pogrešno da se uprave i ovog puta smjene samo prema političkom ključu. Na neka mjesta, (pre)rijetka doduše, stiglo se više prema stručnoj nego političkoj preporuci pa su nasljednici, primjerice u Croatia osiguranju ili HPB-u, dobro počistili za prethodnicima i osovili kompanije na stabilne noge. Podjela prema modelu financijske tvrtke SDP-u, realni sektor HNS-u ne ostavlja dojam da je prva briga novi model upravljanja. Ferdelji zato poručuje da se novi upravljači ne bi trebali dijeliti na stranačke i nestranačke, nego na kvalitetne i nesposobne.

    Porezi nakon javnih poduzeda

    Lovrinčević upozorava na to da rasprava o porezima i poreznoj reformi nema puno smisla ako se ne riješe ključni troškovi sustava, oni u javnim poduzećima. Porezi su, kaže, posao za „fino namještanje“, a ono nema nikakva smisla ako nemamo ni elementarni signal, dakle nismo počistili najveće smetlište. Dobra je vijest da će se unatoč tomu što je sređivanje stanja a javnim poduzećima najteži i najhitniji posao, ako se on obavi u prvoj polovini godine, rezultati sigurno vidjeti do kraja 2012. Osim toga, ako vlast nije spremna jače zahvatiti u proračunske rashode i već je – kao što se čuje u kouloarima - odustala od poreza na imovinu, gdje će drugdje naći spomena vrijedne uštede?

    POSLOVANJE DO 30. RUJNA 2011.

    Tvrtke s najvećom dobiti:
    HEP 412 milijuna kuna
    Plinacro 76,4 milijuna kuna
    Fina 73,4 milijuna kuna
    HPB 70,6 milijuna kuna
    Croatia osiguranje 67,7 milijuna kuna
    Najveći državni gubitaši:
    Autocesta Rijeka-Zagreb 181 milijun kuna
    HŽ 77,6 milijuna kuna
    Jadrolinija 54,3 milijuna kuna
    Croatia Airlines 39 milijuna kuna
    Vjesnik 25 milijuna kuna

    Tvrtke koje trebaju hitne promjene

    Hrvatska elektroprivreda - vjerojatno prva državna tvrtka koje će se Vlada prihvatiti. Logičan izbor za početak uvođenja promjena zbog goleme količine novca koja prolazi kroz HEP, ali i zbog mnogo sumnjivih poslova. Ipak, riječ je o veoma složenu i nezahvalnu poslu koji zahtijeva mnogo truda i vremena.

    Autocesta Rijeka-Zagreb - zbog jako velikoga kreditnog zaduženja i negativna poslovanja, koji uvelike proizlaze iz toga što se tvrtkom koristilo kako bi se 'upumpavao' novac u proračun ili pak u druge državne tvrtke, ARZ je visoko na listi proriteta koje treba rješavati. Preinvestirano i prezaduženo društvo koje mora refinancirati, odnosno reprogramirati svoje kredite jedan je od gorućih problema koje je Kukuriku zatekao i mora hitno rješavati.

    Hrvatske autoceste - tvrtka koju se slobodno može nazvati generatorom afera, jedan su od većih i neugodnijih problema koji traže hitno rješavanje. Još u predizbornoj kampanji Kukuriku je kao potencijalno rješenje spominjao davanje Autocesta u koncesiju domaćim mirovinskim fondovima. Potencijalno spajanje tvrtke s ARZ-om i pokretanje privatizacije već je i kao ideja proglašeno „poslom desetljeća“.

    Hrvatska radiotelevizija - javni servis dugove vuče već godinama a nova Vlada treba brzo odlučiti hoće li nastaviti s restrukturiranjem koje je započeto u mandatu prošle ili će se odlučiti na neko svoje, novo rješenje. Nastavkom trenutačne politike financiranja HRT ne može dugoročno nastaviti raditi s trenutačnim brojem zaposlenih.

    Hrvatske željeznice - tvrtka koja svake godine proguta milijardu proračunskih kuna, svakako su medu onima čiji se problemi moraju rješavati u najkraćem mogućem roku. Kriminal i nagomilani problemi, u kombinaciji s velikim brojem zaposlenih, HŽ stavljaju visoko na listu Vladinih prioriteta.

    Croatia Airlines - s obzirom na to da će ulaskom u EU država morati dokinuti dotacije nacionalnoj aviokompaniji, ima malo vremena da se stvari poslože i tvrtka pripremi za funkcioniranje u još konkurentnijem okružju. Croatia Airlines zbog toga je visoko na popisu državnih tvrtki u kojima se mora brzo početi s radom.

    Tvrtke u kojima promjene nisu najhitnije

    ACI - iako je tvrtki koja upravlja marinama potrebna dokapitalizacija, kako rastu rezultati domaćeg turizma, tako i ACI bilježi dobre f inancijske pokazatelje pa nije potrebno stavljati ga u prioritete bar prvih nekoliko mjeseci.

    Hrvatske ceste - iako bilježe gubitak, u usporedbi s onim Autocesta uistinu su nemjerljivo manji problem. Količina novca koja izlazi iz tvrtke putem javnih natječaja svakako zaslužuje da se tvrtkom temeljito pozabavi država kao njezin vlasnik, ali od cestara HC definitivno nije gorući problem.

    Hrvatske Šume - tvrtka koju Vlada spominje kao jednu od onih na popisu za „monetizaciju“, odnosno davanje u dugoročnu koncesiju, upravljaju jednim od najvećih domaćih prirodnih bogatstava. Iako je potrebno donijeti dugoročne strateške odluke o tome što će se i kako napraviti sa Šumama, činjenica da posluju stabilno znači da svakako nije potrebno donositi nikakve ishitrene odluke o njihovoj sudbini.

    HPB - nekoliko puta sanirana banka. sada je napokon u solidnom plusu, vođen Upravom koja nije politički kadrovirana. No za ozbiljnije konkuriranje bankama u stranom vlasništvu HPB još ove godine treba najmanje milijardu kuna svježeg kapitala.

    Narodne novine - iako posluju s dobitkom, zbog sumnji da im se pogoduje u javnoj nabavi uredskog materijala, vjerojatno će se ulaskomu EU morati ići u preustroj i ove kompanije. Naime, ako je profitabilnost zasnovana na dogovornom poslovanju s državom, vjerojatno je dugoročno neodrživa.

    Plinacro - operator plinskoga transportnog sustava u Hrvatskoj, jedna je od strateških tvrtki, koja jako mnogo investira u infrastrukturu. Iako bi se, kao i u svim državnim tvrtkama kroz koje prolazi velik novac, trebalo ispitati troši li se pametno i opravdano, nema razloga da se u prvom valu dira u ovu tvrtku.

    Hrvatske vode - gotovo je sigurno da ima posla koji bi trebao biti odrađen u tvrtki koja upravlja vodnim gospodarstvom, ali s obzirom na to da se radi o strateškom pitanju, zasad bi tvrtku trebalo pustiti u miru. Iako postoje sumnje u način trošenja golemih sredstava kojima Vode raspolažu, odluke o golemom prirodnom bogatstvu ne bi trebalo donositi na prvu u žaru spašavanja proračuna.

    Jadrolinija - kao tvrtka o kojoj uvelike ovisi razvoj hrvatskih otoka, kao i uspješni turistički rezultati, zasad je u urednom stanju. Ipak, kako će zaštita od pune konkurencije u EU vrijediti samo nekoliko godina nakon ulaska, vrijeme da se država pobrine da Jadrolinija bude spremna za to doći će uskoro.

    Vjesnik - dnevne novine u vlasništvu države, realno nije niti bi trebao biti visoko na listi prioriteta jer se ne radi o strateškom interesu. Ipak, pitanjem Vjesnika Vlada će se u određnom trenutku morati pozabaviti i napokon donijeti trajnu odluku o sudbini gubitaša.

    Tvrtke koje uglavnom dobro posluju i mogu čekati

    Hrvatska lutrija - s obzirom na to da se radi o državnoj tvrtki koja uredno zarađuje novae za državu, eventualne promjene u HL-u Vlada bi trebala uvoditi tek kad sve druge problematične tvrtke dovede u red.

    FINA - Financijska agencija, jedna je od državnih tvrtki koje stabilno posluju i uvođenje bilo kakvih promjena svakako može čekati dok se ne „pomete“ u gubitašima.

    Odašiljači i veze - tvrtka koja se bavi prijenosom RTV signala, svakako ne bi trebali biti u fokusu u idućem razdoblju. Poslovanje s dobiti i mali broj zaposlenih tu će kompaniju bar neko vrijeme zadržati izvan fokusa.

    Croatia osiguranje - najveći osiguravatelj na domaćem tržištu - jedna je od rijetkih državnih tvrtki koja funkcionira prema potpuno tržišnim uvjetima i ostvaruje dobre rezultate. Iako se često nagađa o privatizaciji, s obzirom na dobre rezultate realno, osim zbog brzog namicanja sredstava, nema razloga da se prodaje zlatna koka.

    Janaf - Jadranski naftovod, premijer i ministar gospodarstva prije dolaska na vlast okarakterizirali su kao tigra i stratešku kompaniju koju treba privatizirati javno, kao i Inu. Ipak, kako bi se izbjegla situacija koja je nastala s naftnom kompanijom, zasad bi najbolje bilo da se Janaf jednostavno pusti da radi kao državna tvrtka.

    Hrvatska pošta - tvrtka koja je zahvaljujući restrukturiranju uspjela preokrenuti svoj financijski rezultat - ima još puno posla kako bi bila uspješna na zahtjevnom tržištu, ali s obzirom na dosad učinjeno nema razloga da se s uspješnom politikom ne nastavi i da se na HP troše vrijeme i resursi.

    Plovputu - tvrtki koja održava pomorske plovne putove i, među ostalim, bavi se održavanjem svjetionika, vjerojatno bi dobrodošlo malo „čišćenja“, ali s obzirom na to da posluje u plusu i ne zapošljava velik broj ljudi na to svakako može pričekati.
 
1/4/2012 - USKOK-ov pouzdanik: Begovićev ured bio je ozvučen
Izvor - Večernji list, 04. siječanj 2012.
 
  • Leo Begović, predsjednik uprave HEP-a, nasljednik Ivana Mravka na čelu te državne tvrtke, bio je USKOK-ov pouzdanik u raskrinkavanju podmićivanja HDZ-a pri sklapanju poslova za gradnju termoelektrana u Zagrebu i Sisku. Ta činjenica proizlazi iz dviju optužnica: one za Fimi mediju, ali i optužnog akta kojim se teretilo Ivana Mravka, Petra Ćubelića, Željka Kljakovića Gašpića, bivše članove uprave HEP-a, te Ljubu Bušića i Antu Matića, čelnike tvrtke Monting PiM, za davanje mita od 700.000 kuna prema naputku Mladena Barišića, bivšeg šefa Carine, koji su završili u crnom fondu HDZ-a. Inače, sva petorica optuženika potkraj prosinca nagodila su se s USKOK-om te su pravomoćno osuđena na sjednici optužnog vijeća.

    Nadzirana komunikacija
    Uloga Begovića kao pouzdanika USKOK-a bila je zanimljiva u čitavoj priči jer je počinjenje kaznenog djela bilo potkrijepljeno rezultatima posebnih dokaznih radnji, odnosno sadržajima nadziranih sastanaka i telefonskih kontakata između njega i ostalih optuženika. Čelniku HEP-a je, naime, bio ozvučen ured zbog održavanja sastanaka vezanih uz isplatu provizije za stranku od tri posto od ugovorenog posla. Dio je novca Mravak predao Barišiću, no kako je u međuvremenu bio smijenjen te uhićen, trebalo je ostatak iznosa, 300.000 kuna, dostaviti u stranku.

    Begoviću je taj problem predočio Ćubelić, a on je, pak, o svemu obavijestio tužitelje te pristao na to da bude pouzdanik. Na prvom nadziranom sastanku 18. siječnja 2010. godine Ćubelić je govorio Begoviću o "dugovima" tvrtki Monting i Končar vezanim uz radove u Sisku. Pojasnio mu je da se plaćanje dogovaralo i realiziralo te da je preuzeti novac izravno predavan Barišiću. "Monting je na Sisku i na Bloku L... 300.000 kuna i Končar, Končar Dužević 700.000 kuna", govorio je Ćubelić pouzdaniku.

    Na njegovo pitanje kako se to sve radilo za Mravkova mandata, Ćubelić mu je odgovorio: "Je, na način da je ovaj kolega iz Montinga, on bi se dogovorio gore s Ivanom, ili kime li već... uglavnom je to zaključno išlo, znalo bi se unaprijed i to bi išlo direktno gore kod Barišića." Ćubelić je na tom polusatnom sastanku govorio da će s njima razgovarati (misli na odgovorne ljude u Montingu i Končaru, nap. a) i podsjetiti ih na tu obvezu te da će se oni Begoviću potom najaviti. Od šefa HEP-a se Ćubelić na kraju tog sastanka rastao riječima: "Gore kod Barišića, možete i njega pitati je li mu dao na takav način, znači direktno kod njega, u svakom slučaju gore je bila priča jer je bio Barišić i još netko s njim." Begović je pitao je li Kljaković Gašpić također znao za dogovaranje i isplatu provizije, a Ćubelić je odgovorio potvrdno.

    "Kljaković je to isto rješavao... i Mravak", kazao mu je bivši član uprave HEP-a te na sebe preuzeo obvezu isplate dogovorenih iznosa. Ćubelić je rekao da će osobno kontaktirati s predstavnicima dviju tvrtki, izvođača radova, Ljubom Bušićem i Tomijem Duževićem.

    Mravak stavljao u kasu
    "Ovako, ja ću danas, kad sam već u Zagrebu, pokušati s ovom dvojicom stupiti u kontakt... Evo, bez mobitela, to se bez mobitela rješava, neka se najave kod vas. Znam, kad bih ja nosio, Mravak bi od mene to uzeo i stavio tamo u neku kasu... bila je tamo jedna kasa", rekao je Ćubelić svom šefu. Iako je kazao da odgovorne u Montingu i Končaru neće zvati na mobitel, Ćubelić se na kraju ipak predomislio pa ih je nazvao i pitao imaju li vremena za sastanak.

    Dužević je taj dan bio u gužvi, a s Bušićem je dogovorio da se nađu u jednom kafiću kraj zgrade HEP-a. Ćubelić i Begović su se čuli 19. siječnja 2010. godine, a šef uprave HEP-a govori da se javio Bušić. Ćubelić mu, pak, odgovara da "Bušić očekuje od njega samo da potakne tu temu da se otvori".

    Begović zove dan kasnije Ćubelića i pita ga tko je Matić, jer mu je trebao doći Bušić, a ne Matić. Ćubelić mu odgovara da je to Bušićev pomoćnik, ali da s njim nije ništa dogovarao o isplati. Ćubelić također pita Begovića hoće li da on nazove Bušića, a on mu odgovara da ne treba jer će prvo s Matićem održati sastanak.

    Što je sve otkrila istraga u HEP-u i kako će se nastaviti:

    Afera struja - Uskoro optužnica i novi optuženici
    Zbog preprodaje jeftine struje šibenskom TLM-u i mostarskom Aluminiju i navodne štete od 600 milijuna kuna državi pod istragom USKOK-a bili su Damir Polančec, Ivan Mravak i Ivan Koštan. Koliko se zna, u tom bi predmetu uskoro trebala biti podignuta optužnica koja će obuhvatiti još neke osobe.

    Afera posao - Buljubašić će stajati Mravka
    Fiktivno zapošljavanje Rade Buljubašića, povratnika iz Australije koji je zadužio HDZ, izazvalo je skandal u HEP-u, a priču je razotkrio novinar Večernjeg lista Marko Špoljar. Zbog Buljubašićeva uhljebljenja, protiv Ivana Mravka podignuta je optužnica, ali suđenje još nije počelo. A Buljubašić je žurno izbačen iz HDZ-a.

    Afera stanovi - HEP-ovi kvadrati ispod cijene
    Ivo Čović i Ivan Mravak, bivši šefovi HEP-a, našli su se pod istragom zbog prodaje gotovo 30 stanova u vlasništvu HEP-a ispod cijene, čime je ta tvrtka, po tvrdnjama Županijskoga državnog odvjetništva, oštećena za 8,5 milijuna kuna. Istraga nije okončana, a njome je obuhvaćeno još šestero bivših čelnika HEP-a.
 
1/4/2012 - Na niskoj cijeni struje koju je HEP zaračunavao TLM-u profitirao je i Daimler
Izvor - Vjesnik, 03. siječanj 2012.
 
  • U istrazi u slučaju TLM-HEP, vjerojatno najzamršenijoj od svih antikorupcijskih istraga koje je Uskok pokrenuo u prošle tri godine, i u kojoj je, prema prvobitnom izračunu Uskoka, počinjena najveća materijalna šteta za proračun RH, nevjerojatnih 650 milijuna kuna, ovih bi dana trebala biti donesena tzv. državnoodvjetnička odluka.

    Uskok je pokrenuo istragu prije više od godinu dana i osumnjičio bivšega direktora HEP-a Ivana Mravka, bivšega direktora TLM-a Ivana Koštana te bivšega potpredsjednika Vlade RH Damira Polančeca da su dogovorili prodaju šibenskoga TLM-a konzorciju Adrial te na četiri godine osigurali mostarskom Aluminiju prikriveno »finaciranje« jeftinom strujom iz hrvatskoga HEP-a, koja je tajno, umjesto u šibenski TLM, preusmjeravana Aluminiju u BiH, čime je HEP-u nanesena šteta od spomenutih 0,6 milijardi kuna. Kakva će biti odluka Državnoga odvjetništva nije poznato, ali činjenica jest da svakako treba voditi računa o tome da su uloge glavnih aktera u inkriminiranom slučaju bile potpuno drukčije čisto zbog različitih dužnosti koje su obavljali.

    Prema prvim sumnjama Uskoka od prije godinu dana, impliciralo se da su Koštan, Polančec i Mravak bili svojevrsna skupina koja je odluke donosila prema vlastitome internom dogovoru. Polančecu se stavljalo na teret da je na sjednici HFP-a 12. travnja 2007. godine izlobirao da se TLM proda Adrialu za jednu kunu.

    Zatim da se dogovorio s Mravkom da subvencioniranom strujom pomaže mostarskom Aluminiju te da je na kraju nastalu štetu HEP-u podmirio 2008. lobirajući u Vladi RH da se HEP-u dodijele dionice Janafa vrijedne 148 milijuna kuna, pritom lažno predočivši kabinetu da je šteta za HEP nastala, jer Vlada nije odobrila poskupljenje struje. No od tih je prvih kvalifikacija istraga u više od godinu dana odbacila niz teza o kriminalu, ali se otvorio i niz novih.

    Čini se da je Uskok utvrdio kako Koštan, Mravak i Polančec uopće nisu bili povezana kriminalna skupina nego su samo provodili odluke s mnogo više razine, dakle, razine Vlade RH kao i sa sjednica vrha HDZ-a, potpuno identično kao i u slučaju INA-MOL. Također treba reći da te odluke nisu nužno kazneno djelo nego se može govoriti i o tzv. političkim odlukama.

    Najprije je utvrđeno kako struja za mostarski Aluminij uopće nije bila nekakva tajna nego dio nacrta ugovora koji je izradila Vlada kako bi se privatizirao šibenski TLM koji je tada bio u velikim problemima i gomilao gubitke, ali i želje vrha države i HDZ-a da se pomogne mostarskom Aluminiju, jer je riječ o hrvatskome nacionalnom interesu. U toj tvornici naime rade uglavnom Hrvati, a o njenome proizvodu ovisi i promet Luke Ploče.

    »Logika mora biti ekonomska, ali i nacionalna«, izjavio je Sanader na jednome od sastanaka koji su prethodili Ugovoru o isporuci jeftine struje za Mostar.

    Cijela je priča išla ovakao. Vlada je željela privatizirati TLM. Konzorcij ga je htio kupiti, ali je uvjet za kupnju bio da se TLM-u osigura dovoljno aluminijske sirovine kako bi mogao raditi. Mostarski je Aluminij pak pristao isporučiti TLM-u sirovinu, ali je tražio da im se za to osigura dovoljno struje, i to prema subvencioniranoj cijeni. Tako je na kraju zapravo napravljen trojni ugovor HEP-TLM-Aluminij. No unutar tog sustava nije sve išlo baš po planu nego su počele lobističke igre, koje se teško mogu nazvati političkim odlukama, jer više nalikuju na kazneno djelo. Naime, ugovor za prodaju struje Aluminiju bio je napravljen tako da se cijena struje vezivala uz cijenu aluminija na londonskoj burzi. No došlo je do većeg pada cijene aluminija, što je cijenu HEP-ove struje spustilo na dno, prouzročivši HEP-u velike gubitke.

    Postavilo se pitanje zbog čega Mravak nije u Ugovor ugradio tzv. zaštitnu klauzulu, stavak koji bi fiksno postavio donju granicu cijene struje, te bi, ako bi cijena pala niže od nje, ugovor bio raskinut. No tu je, kako je ispričao Mravak, na njega učinjen politički pritisak. Mravak je, prema svemu sudeći, htio ugraditi takvu klauzulu, ali je, navodno, intervenirao Krešimir Ćosić, zamjenik predsjednika HEP-ova nadzornog odbora, koji se, prema Mravkovim riječima, na njega vrlo grubo izderao, de facto mu naredivši da izbriše zaštitnu klauzulu iz nacrta ugovora. Ćosić je to opovrgnuo, međutim postoje vrlo jasne indicije da Mravak nije lagao. Nakon Ćosićeve intervencije naime Mravak je poslao novi nacrt ugovora u kojemu nije bilo zaštitne kaluzule o cijeni struje, ali je postojala »zaštitna kaluzula« za Mravka.

    »Napominjem da je i zamjenik predsjednika HEP-ova nadzornog odbora, gospodin Krešimir Ćosić dao svoj doprinos na izradi ovoga nacrta ugovora«, napisao je Mravak u zaglavlju telefaksa.

    Tijekom istrage pojavio se i jedan posve novi čimbenik. Upravo u doba kada je Sanaderova administracija prozivala Račanovu koalicijsku vladu radi navodne korupcije s njemačkim konzorcijem Daimler, prema dokazima koje je prikupio Uskok, taj isti Daimler imao je i itekako dobar prijam i kod nekih ljudi iz kabineta Ive Sanadera. Štoviše, Daimler je profitirao iz posla TLM-HEP-Aluminij.

    No kako su se Nijemci koje se prozivalo za korupciju prije SDP-ove vlade našli u tom »strujnom krugu« nije znao objasniti ni Polančec, jer tadašnji zaključci Vlade nisu išli u smjeru da se Daimler, odnosno tvrtka kćer Debis ubaci u posao.

    »Ne znam otkud taj članak 22«, rekao je Polančec na pitanje da protumači fantomski članak ugovora koji je govorio o tome da HEP subvencioniranu struju neće davati samo za potrebe proizvodnje aluminijske sirovine za TLM nego će isto tako jeftinom strujom podmirivati i dugove mostarskog Aluminija prema Daimleru do iznosa od 7 miljuna dolara na godinu.

    Kakva će biti odluka u tome slučaju vjerojatno će se znati u sljedećih nekoliko dana, ali se svi uključeni slažu da će kvalifikacije biti dosta drukčije nego na početku istrage. Hoće li netko biti izostavljen iz optužnice, a možda netko novi uključen u nju, tek će se vidjeti. Valja napomenuti da su sva trojica osmnjičenih odbacivala inkriminacije Uskoka, ali njihova pozicija nije bila ista. Šteta je naime nanesena samo Mravkovom HEP-u.
 
1/4/2012 - Novi šefovi javnih poduzeća znat će se tek u ožujku
Izvor - Glas Slavonije, 03. siječanj 2012.
 
  • Novi direktori javnih i tvrtki u pretežitom državnom vlasništvu sigurno neće biti imenovani prije ožujka. Iako se u javnosti i dijelu medija već duže naveliko špekulira o imenima budućih čelnih ljudi HEP-a ili Croatia osiguranja, visoki izvori iz Kukuriku koalicije kažu da se partneri još uvijek nisu do kraja dogovorili o tome koja će stranka imati glavnu riječ u postavljanju čelnih ljudi.

    Kako se neslužbeno doznaje, netočno je i da postoji podjela prema kojoj bi SDP imao odlučujući utjecaj na kadrovska pitanja agencijama i financijskim tvrtkama, dok bi HNS odlučivao o energetici.
    - Sve ovo što se pojavljuje u medijima je još uvijek na vrlo dugom štapu. Kao prvo, skupštine javnih tvrtki trebaju imenovati nove nadzorne odbore. Moguće je da ova vlada napusti model po kojem se članovi nadzornih odbora javnih i državnih tvrtki biraju na javnim natječajima. To je samo bio smokvin list za političke i druge utjecaje i interese. Moguće je da se vratimo na model po kojem bi vlada imenovala njihove članove. A tek nakon što se to obavi, nadzorni odbori mogu imenovati čelne ljude tih tvrtki - rekao je jedan od čelnih ljudi Kukuriku koalicije.

    ...

    Narodnjaci žele utjecaj u HEP-u i JANAF-u Koliko je pitanje imenovanja čelnih ljudi u javnim i državnim tvrtkama važno strankama vladajuće koalicije pokazao je i nedavni slučaj kada je potpredsjednik Vlade i predsjednik HNS-a Radimir Čačić nakon sastanka s premijerom Milanovićem potpuno izgubio živce na novinarsko, potpuno benigno pitanje po kojem se će kriterijima i u kakvim postupcima imenovati čelni ljudi javnih i državnih tvrtki. Nije tajna da narodnjaci žele utjecaj u energetskim tvrtkama, HEP-u i JANAF-u. Dvije vodeće strane Kukuriku koalicije još uvijek se nisu dogovorile ni koja će od njih imati ključni utjecaj na Croatia osiguranje.
 
1/1/2012 - TEHNOS protiv privatizacije hidroelektrana
Izvor - Novi list, 31. prosinac 2011.
 
  • Strukovni sindikat radnika HEP-a (TEHNOS) uputio je Vladi i Saboru otvoreno pismo kojim ih upozorava na postojeće, kaotično stanje unutar tvrtke, uzrokovano katastrofalnim vođenjem poduzeća kroz duži period, te ih poziva da pametnim koracima »ozdrave« HEP.

    Oštro se protive ideji Radimira Čačića da se hidroelektrane daju u koncesije, te najavljuju da će se protiv toga boriti svim sredstvima.

    Prije svega, Vladu pozivaju da članove nadzornog odbora i uprave HEP-a odaberu javnim natječajem, te da predloži hitno donošenje novih energetskih zakona po kojima će se HEP restrukturirati, no samo na način da HEP grupa ostane jedna cjelina.
    Svako rasparčavanje HEP-a na dijelove, kažu u sindikatu, završit će osiromašenjem nacionalne imovine u korist krupnog privatnog kapitala.

    »Potpuno odbacite ideju o davanju hidroelektrana u koncesije te slične zamisli, prepuštanja javnog dobra privatnom kapitalu. Trošak proizvodnje električne energije iz hidroelektrana je zanemariv (prodajna cijena je desetak puta veća od proizvodne cijene). Naša najveća hidroelektrana Zakučac u 2010. godini proizvela je električnu energiju u vrijednosti jedne milijarde kuna. Niti jedna koncesija to ne može nadoknaditi, odnosno suludo je nekome prepustiti čisti izvor novca. Mora se znati da svaka koncesija može voditi ka privatizaciji, a protiv privatizacije hidroelektrana ćemo se boriti svim sredstvima«, poručuju iz sindikata na čelu kojeg se nalazi Denis Geto.

    Nadalje, kako kažu, HEP-u nužno treba novog tehničkog kadra, koji je u tom poduzeću devastiran. Životna dob zaposlenih izrazito je visoka, upozoravaju iz sindikata, a normalno funkcioniranje nekih pogona zbog nedovoljnog je broja »operativaca« ozbiljno ugroženo. »Dosadašnji način upravljanja tvrtkom pokazao se kao potpuni promašaj.

    Uprava HEP-a centralizirala je cijelo poslovanje i tako onemogućila niži menadžment da donosi čak i najbanalnije odluke. Čekanje na suglasnosti uprave traje tjednima pa i mjesecima, pa je sustav paraliziran. Takav HEP nije konkurentan i gubi poslove«, upozoravaju iz sindikata, napominjući kako će poslovni rezultati i dalje biti loši ne odustane li se od modela političkog kadroviranja. Stanje je, zaključuje Geto u svom pismu, neizdrživo i radnici ga više neće tolerirati. Danas je u HEP-u zaposleno 13.800 radnika i 150 menadžera, pri čemu je unatrag deset godina broj menadžera povećan za 70 posto, a broj radnika smanjen za deset posto. Prema sindikalnim procjenama, na radna mjesta za koja nemaju odgovarajuću stručnu spremu, zaposleno je između 15 i 20 posto radnika.
 
1/1/2012 - TEHNOS: Vodstvo HEP-a birati javnim natječajem
Izvor - Slobodna dalmacija, 30. prosinac 2011.
 
  • Strukovni sindikat radnika Hrvatske elektroprivrede (TEHNOS) uputio je Vladi i Hrvatskom saboru pismo u kojem traži da se članove Nadzornog odbora i Uprave HEP-a bira na transparentan način putem javnog natječaja ili na drugi pogodan način koji će omogućiti uvid zainteresirane javnosti u postupak.

    Denis Geto, predsjednik Tehnosa nam je kazao kako je to reakcija i na izjavu Slavka Linića, ministra financija koji je ustvrdio kako ova Vlada neće nastaviti model koji je počela primjenjivati bivša Vlada, a prema kojem se za članove NO-ova javnih poduzeća provodio javni natječaj.

    Tehnos u pismu upozorava i na neprihvatljivost davanja hidroelektrana u koncesiju, te najavljuje radikalne industrijske akcije, uključujući štrajkove i prosvjede, ako se ova Vlada odluči za takve poteze.

    „Trošak proizvodnje električne energije iz hidroelektrana je zanemariv (prodajna cijena je desetak puta veća od proizvodne cijene). Naša najveća hidroelektrana Zakučac u 2010. godini proizvela je električnu energiju u vrijednosti jedne milijarde kuna. Niti jedna koncesija to ne može nadoknaditi, odnosno suludo je nekome prepusti čisti izvor novca. Nadalje, mora se znati da svaka koncesija može voditi ka privatizaciji, a protiv privatizacije hidroelektrana ćemo se boriti svim sredstvima“, navodi se u priopćenju Tehnosa.

    HEP-ov sindikat također predlože hitno donošenje novih energetskih zakona po kojima će se HEP grupa restrukturirati i organizirati novi operator prijenosnog sustava u skladu s obvezama preuzetim u pregovaračkom procesu o pristupanju EU u poglavlju 15 – energetika.

    “Pri tom je HEP grupu potrebno zadržati cjelovitu, jer samo objedinjeni u jednu cjelinu (Proizvodnja, Opskrba, Distribucija, a po mogućnosti i Prijenos) jamče tržišnu konkurentnost HEP-u, siguran profit i investicijski potencijal, i što je najvažnije: garanciju zadržavanja najznačajnijeg nacionalnog dobra u trajnom vlasništvu RH“, tvrde su svom pismu sindikalisti.

    Denis Geto, koji je potpisao pismo, smatra kako se dosadašnji način upravljanja tvrtkom pokazao se kao potpuni promašaj.

    „Uprava HEP-a centralizirala je cijelo poslovanje i na taj način razvlastila niži menadžment od donošenja čak i najbanalnijih odluka. Čekanje na suglasnosti Uprave traje tjednima pa i mjesecima. Na taj način operativni menadžment je bespomoćan u donošenju odluka, rad je otežan a sustav dobrim dijelom paraliziran. Takvim birokratskim načinom upravljanja HEP ne može biti tržišno konkurentan, gubi poslove, a devastacija stručnog kadra se nastavlja“, zaključuje se u pismu Tehnosa Vladi i Saboru.
 
1/1/2012 - PDV i režije uzet će svakom kućanstvu 6000 kn godišnje
Izvor - Večernji list, 30. prosinac 2011.
 
  • Nova vlada tvrdi da će sve učiniti kako bi sačuvala dosadašnji kreditni rejting države, i u tu svrhu već su najavili znatno smanjenje proračuna, ali i povećanje PDV-a.

    Već poskupjeli

    Još se ne zna koga će sve pogoditi smanjenje proračunskih rashoda, ali dva posto veći PDV, za trećinu skuplja struja od dosadašnje, veći računi za grijanje, plin i ostale komunalije te očekivano poskupljenje hrane iduće će godine odnijeti iz budžeta svake hrvatske obitelji najmanje jednu prosječnu plaće – od 5500 do 6000 kuna! Tko se nađe na listi prekobrojnih i ostane bez posla, bit će i egzistencijalno ugrožen jer novih radnih mjesta uglavnom nema.

    Pojedini gradovi već su donijeli odluke o poskupljenju grijanja i drugih režijskih troškova, i do 60 posto, HEP samo čeka zeleno svjetlo nove vlasti da digne cijenu struje za trećinu, a njihov će put slijediti i druga javna poduzeća kojima je prethodna vlada godinama zabranjivala da povećavaju cijene jer su tako čuvali standard građana i socijalni mir.

    ...
 
1/1/2012 - VAPAJ ZA STRUJOM
Izvor - Business.hr, 30. prosinac 2011.
 
  • Za domaće energetske potrebe do 2020. trebat će 15 mlrd. eura, i to 60 posto u elektroenergetiku, 30 posto u infrastrukturu nafte i plina, a 10 posto u toplinarstvo.

    Neke zemlje regije zbog suše ove zime očekuju redukcije.
    Cijela jugoistočna Europa vapi za investicijama u elektroenergetske izvore. Pokazala je to ovogodišnja suša zbog koje regiji nedostaju znatne količine električne energije, a probleme u njezinoj nabavi, osim visokih cijena na spot tržištu, uzrokuje i loša prijenosna infrastruktura, zbog čega će ove zime biti nužne redukcije u nekim od zemalja regije.

    Jedini veliki elektroenergetski objekt koji se gradi u regiji kao privatna investicija jest TE Stanari instalirane snage 300 MW u BiH vrijedan 600 milijuna eura. TE Stanari bit će prvi energetski objekt u regiji koji u potpunosti poštuje smjernice EU o zaštiti okoliša. Kakve su mogućnosti investiranja u nove veće elektroenergetske izvore u Hrvatskoj, koja svake godine uvozi gotovo polovinu potrebne električne energije, pokušali smo doznati od domaćih stručnjaka.

    Liberalizacija tržišta
    "Punom prilagodbom energetskim zakonodavnim i regulatornim okvirima Europske unije otvorit će se prostor za privatne investicije u nacionalnom energetskom sektoru", rekao nam je predsjednik Saveza za energetiku Zagreba Tomislav Marjanović, dodavši kako će to pitanje biti riješeno potpunom liberalizacijom nacionalnoga energetskog tržišta. "Cilj strategije energetskog razvoja Republike Hrvatske jest izgradnja sustava uravnoteženog razvoja odnosa između sigurnosti opskrbe energijom, konkurentnosti i očuvanja okoliša, a posebno se istiće važnost investiranja u nacionalne energetske projekte", kazao je Marjanović, istaknuvši kako će pri realiziranju budućih investicija biti važna aktivna uloga države. Fokus je stavljen na privlačenje domaćih i inozemnih investicija u energetske djelatnosti, što bi imalo pozitivan eksterni učinak na gospodarski rast i razvoj.
    "Koristeći pogodnost svoga teritorijalnog položaja Hrvatska razvija pogodnu investicijsku klimu za ulaganja u energetiku, ali još uvijek kompleksna administrativna procedura odvlači veću pozornost investitora", upozorava Marjanović. Smatra da je nužno sudjelovanje u međunarodnim inicijativama koje podrazumijevaju i zajedničke investicije - koheziju međuvladinih investicija, privatnih i javnih investicija ili isključivo privatnih investicija.

    Državni poticaji
    Dodao je kako će se Hrvatska ulaskom u EU priključiti europskoj shemi trgovanja emisijama stakleničkih plinova, a cijene emisijskih jedinica bitno će utjecati na donošenje odluka o investicijama u energetskom sektoru, ali i omogućiti optimizaciju investicija u energetske objekte na jedinstvenom europskom prostoru. Marjanović je upozorio kako ukupni nacionalni energetski sektor zahtijeva velike investicije koje javni sektor neće moći financirati vlastitim novcem. "Vlada RH privatne će investitore, osim poticajnim zakonskim okvirom, ohrabrivati i djelotvornom državnom administracijom čija je zadaća stvaranje povoljne investicijske klime", rekao je Marjanović, dodajući kako bi se za dobivanje potrebne količine električne energije u energetski sektor do 2020. godine trebalo uložiti 15 milijardi eura.
 
1/1/2012 - HEP-ov sindikat uputio apel novoj Vladi
Izvor - ENERGETIKA-NET, 29. prosinac 2011.
 
  • HEP-ov sindikat Tehnos uputio je otvoreno pismo novoj Vladi u kojem apelira na nužne korake za pokretanje investicijskog ciklusa u energetici te prekid negativne prakse zbog koje je HEP u nezavidnoj situaciji.

    Traži se hitno donošenje energetskih zakona u skladu s EU direktivama i restrukturiranje operatora prijenosnog sustava ali na način da HEP grupa ostane cjelovita jer joj jedino to jamči konkurentnost, siguran profit i investicijski potencijal, a tvrtka ostaje u vlasništvu države.
    Tehnos apelira da se posve odustane od ideje davanja hidroelektrana u koncesiju napominjući da je trošak proizvodnje energije iz tih objekata zanemariv, te navodi da je samo HE Zakučac u 2010. proizvela energije u vrijednosti milijardu kuna, što ni jedna koncesija ne može nadoknaditi. "Suludo je nekome prepustiti čisti izvor novca", stoji u pismu. Tehnos drži da je to korak prema privatizaciji HEP-a a oni će se protiv privatizacije tvrtke boriti svim sredstvima.

    Sindikat apelira na hitno zapošljavanje tehničkog kadra jer je godinama prisutna nebriga za struku, a kritiziraju i centralistički način upravljanje tvrtkom u kojoj je niži menadžment posve razvlašten, što smatraju promašajem.
    Apeliraju da se članove Nadzornog odbora i Uprave bira na transparentan način te da se odaberu kompetentni i stručni ljudi.


    (N.D.)
 
1/1/2012 - Hrvatska ima ponajbolje ceste u Europi, ali goleme kredite
Izvor - HTV1, 27. prosinac 2011.
 
  • IVAN JABUKA (urednik): Hrvatska ima ponajbolje ceste u Europi, ali goleme kredite koji stižu na naplatu i koje ne možemo vratiti. Kao jedno od rješenja problema, potpredsjednik Vlade Radimir Čačić spomenuo je koncesije. Sindikati su tu najavu dočekali na nož te u slučaju njezine provedbe prijete referendumom.

    MIRO AŠČIĆ (autor priloga): Hrvatski model gradnje autocesta pokazao se uspješnim i Hrvatska je za kratko vrijeme postala zemlja s najviše autocesta po stanovniku u Europi. Nacionalni ponos zadovoljen je spajanjem juga i sjevera, ali financijska konstrukcija očito nije.

    DAMIR NOVOTNY (ekonomski analitičar): Autocestama dospijevaju krediti u narednim godinama koje Hrvatske autoceste i Hrvatske ceste ne mogu vratiti, jednostavno moraju na teret poreznih obveznika, dakle moraju se riješiti ti problemi. Jedino moguće rješenje je uvlačenje svježeg kapitala kojeg u Hrvatskoj nema dovoljno.

    MIRO AŠČIĆ (autor priloga): U cestarskom sindikatu kažu da ih ideja o koncesijama podsjeća na onu 'prodaj kuću pa plati raačne za komunalije'.

    MIJAT STANIĆ (predsjednik Nezavisnog cestarskog sindikata): Ukoliko Vlada ne potraži neke druge načine, izvore prihoda i izlaska iz krize, u tom sluačju nama ostaje referendum. Za referendum ćemo se dogovoriti zajednički. Jednom ćemo za svagda to pitanje staviti ad acta.

    MIRO AŠČIĆ (autor priloga): U programu Milanovićeve vlade su i veliki energetski projekti poput termoelektrane Plomin III. Sindikat HEP-a nema ništa protiv da se novi energetski projekti rade u javno privatnom partnerstvu, ali o davanju postojećih elektrana u koncesije ne želi ni čuti.

    DENIS GETO (predsjednik Strukovnog sindikata radnika HEP-a): Ekstremno su profitabilne i nema toga novca kojime bi netko mogao platiti njegovu eksploataciju. Isključivo je to vrijednost koja treba ostati u rukama Republike Hrvatske.

    MIRO AŠČIĆ (autor priloga): Hoće li ostati u državnom ili će u privatne ruke, od autora ideje o koncesijama, Radimira Čačića, nije se moglo doznati.

    RADIMIR ČAČIĆ (potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva): Sve naravno postoji kao mogućnost. Ne samo kao mogućnost, već kao vrlo ozbiljna tema. Sve ćete čuti kada za to bude vrijeme.

    MIRO AŠČIĆ (autor priloga): A prema novom programu Vlade, vrijeme je za nove infrastrukturne projekte, ali je ključno pitanje kako će se i tko će ih financirati.
 
1/1/2012 - Jurčić: Ne treba davati u koncesiju HE koje rade, nego gradnju novih
Izvor - Večernji list, 27. prosinac 2011.
 
  • Sumnjam da bi se itko usudio dati hidroelektrane u koncesiju. Ima i drugih nepopularnih poteza koji se mogu povući.
    Hidroelektrane su rijetko nacionalno blago i pokušat ćemo ih zadržati svim sredstvima – komentar je Denisa Geta, predsjednika strukovnog sindikata radnika HEP-a, na najave da Radimir Čačić razmatra privatizaciju hidroelektrana, autocesta i šuma putem koncesija.


    Ostali u 2002. godini

    Jutarnji list objavio je da u dijelu Vlade postoje ideje da se hidroelektrane daju u koncesiju u istom paketu s autocestama, a natječaj bi mogao biti završen do ožujka. Čačićevi suradnici potvrđuju da se dosta razgovaralo o koncesijama na autoceste i uključivanju mirovinskih fondova u taj projekt, ali nije im poznato da su se ozbiljnije razmatrale i koncesije na hidroelektrane. Moguće je i da su najave "neimenovanih izvora" puštanje probnih balona da se vidi reakcija javnosti ili političkih partnera.

    – Tko bi god taknuo hidroelektrane, učinio bi veliki grijeh – riječi su sindikalca Geta.
    Ekonomist Ljubo Jurčić dodaje da bi to bila i velika pogreška, jer se takav potez ekonomski ne bi isplatio.

    – Ne treba davati u koncesiju hidroelektrane koje rade, to se može učiniti samo s novim autocestama ili novim elektranama. Nama u Hrvatskoj trebaju tri, četiri nove hidroelektrane i one se mogu sagraditi s pomoću koncesija – kaže Jurčić koji je inače kritičan prema najavi novih infrastrukturnih projekata.

    – Betonaža mora prestati. Pogreška ove vlade je to što je zastala u 2002. godini i ponašaju se kao da se kasnije ništa nije promijenilo. Ceste se više ne smiju graditi, treba ići u finalne proizvode, ako za pet ili šest mjeseci ne krenemo ulagati u finalne proizvode, propast ćemo – kaže Jurčić.

    Davanje postojećih hidroelektrana u koncesiju trenutačno može donijeti nešto novca u proračun, ali Jurčić smatra da je to zavaravanje samoga sebe, a ne rješavanje problema.

    – Koncesija se može naplatiti pet ili deset godina unaprijed, ali kad se sve stavke stave na papir, od kamate do troška koncesionara i nekakve zarade, pokazat će se da je opet jeftinije uzeti kredit nego davati koncesije u bescjenje – ističe Jurčić. Hrvatska uvozi više od 50 posto svojih potreba za energijom, četiri petine nafte, 40 posto plina i 30 posto struje.

    Isplativi sunce i vjetar

    HNS već dulje vrijeme zagovara gradnju desetak energetskih projekata koji su teški desetak milijardi eura. Dok su bili u oporbi, tvrdili su da kapital nije problem te da se većina tih projekata može sagraditi javno-privatnim partnerstvom. Jurčić kaže da se privatni investitori dosad nisu grabili za gradnju hidroelektrana jer im se to nije isplatilo.

    – Kod nas se isplatila gradnja vjetroelektrana i solarnih elektrana jer su velike subvencije države. Ta se investicija isplati nakon 4 do 6 godina, a država jamči cijene punih 12 godina – ističe Jurčić.

    Mijenjat će se zakon o javno-privatnom partnerstvu

    Program nove vlade samo na jednom mjestu spominje koncesije, i to u dijelu u kojem kaže da će izmijeniti propise koji se odnose na davanje koncesija i javno-privatno partnerstvo. Iduće četiri godine gradile bi se četiri HE na Savi, dvije HE na Dravi, HE Senj, HE Kosinj, TE Plomin 3, TE Ploče, novi blokovi plinskih TE Zagreb i TE Sisak, nove plinske TE u Slavoniji i Dalmaciji, te ulaganja u prijenos i distribuciju električne energije. Poticat će se ulaganja u postrojenja iz obnovljivih izvora energije.
 
1/1/2012 - BORBA ZA MILIJUNE: Traže promjenu ugovora s Hrvatskom zbog Buškog jezera
Izvor - www.energetika.ba, 29. prosinac 2011.
 
  • Pitanje korištenja akumulacijskih potencijala Buškog jezera od kojeg općine Livno i Tomislavgrad, ali i cijela zemlja imaju milijunske gubitke zbog Hrvatske elektroprivrede (HEP), moglo bi konačno biti stavljeno na dnevni red najviših tijela u BiH.

    Naime, Krunoslav Vrdoljak, izaslanik u Klubu Hrvata u državnom Domu naroda pokrenuo je inicijativu pred najvišim tijelima zemlje kako bi se višegodišnji problem, nastao zbog ustupanja potencijala Buškog jezera Hrvatskoj, počeo rješavati. On je u izaslaničkom pitanju upućenom Vijeću ministara detaljno obrazložio u kakvim se problemima danas nalaze Livno i Tomislavgrad zbog činjenice da je bivša Hrvatska republika Herceg Bosna 1996. godine ustupila pravo korištenja hidroenergetskih objekata na ovom jezeru, koje inače slovi za najveću hidroakumulaciju u Europi. Ne treba posebno napominjati koliku dobit hrvatski HEP izvlači iz ovog jezera, a sve uz prilično nisku naknadu koju plaća spomenutim općinama. Pritom ne treba zaboraviti kako ovo jezero, površine od 55,8 četvornih kilometara, ima energetski potencijal koji je za 60 megavata veći od potencijala nuklearne elektrane Krško, čime postaje jasno zbog čega vlada veliki interes za njega kako u Hrvatskoj, tako i u našoj zemlji.

    Veliki gubici
    - Zadnji dokument kojim je regulirano korištenje hidroenergetskih objekata u BiH (Buško jezero) od HEP-a Hrvatske jest rješenje Ministarstva prostornog uređenja bivše HR HB iz l996. godine, pojasnio je Vrdoljak, podsjetivši kako se naknada za korištenje hidroakumulacije vrši po odredbama federalnog zakona koji se primjenjuje za sve hidroakumulacije u FBiH, no situacija s Buškim jezerom čiju vodu koristi druga država potpuno je drukčija. Upravo zbog toga, ali i zbog činjenice, da prema Vrdoljakovim riječima, Tomislavgrad i Livno na godišnjoj razini gube 15-ak milijuna maraka, on je zatražio od Vijeća ministara ili nadležnog ministarstva da odgovore imaju li namjeru međudržavnim ugovorom s Hrvatskom konačno riješiti problem Buškog jezera.

    Do sada bez odgovora
    Vrdoljakova inicijativa samo je posljednji u nizu apela koje konstantno šalju hrvatski političari s područja Hercegbosanske županije. No, do sada nije bilo odgovarajuće reakcije s državne razine po ovom pitanju. Istodobno, prema procjenama nekih bh. stručnjaka, HEP na osnovi vode iz Buškog jezera godišnje proizvede ogromne količine električne energije, što mu donese čiste dobiti od minimalno 70 milijuna maraka, dok se Livno i Tomislavgrad pritom moraju zadovoljiti s oko tri milijuna maraka naknada. Ona bi čak, prema nekim najavama, ove godine zbog izuzetno nepovoljnih hidroloških uvjeta mogla biti i smanjena.
    Inače, do sada su općine Tomislavgrad i Livno pokušavale s HEP-om voditi pregovore, ali sve je završilo bez nekih većih rezultata, jer je očito da bez uključivanja viših razina vlasti u dogledno vrijeme neće biti pomaka.

    Smanjen vodostaj
    Vodostaj Buškog jezera tijekom ove godine nije na zadovoljavajućoj razini, odnosno u jednom je razdoblju gotovo u potpunosti presušilo. Zbog toga se već govori kako će naknade iz Hrvatske za korištenje potencijala jezera općinama Tomislavgrad i Livno biti smanjene. To će predstavljati smanjenje ionako niskih izdvajanja, što je samo još jedan u nizu pokazatelja kako vlasti BiH moraju početi rješavati ovo pitanje.
 
1/1/2012 - Ina s HEP-om potpisala aneks ugovora o prodaji plina
Izvor - Poslovni dnevnik, 29. prosinac 2011.
 
  • Tvrtka Prirodni plin, članica Ina Grupe i HEP Proizvodnja su 23. prosinca, potpisale aneks dugoročnog ugovora o prodaji prirodnog plina na razdoblje od dvije godine, odnosno do 31. prosinca 2013. godine, izvijestili su iz Ine.

    Sukladno dogovorenim uvjetima, predviđena je isporuka oko 750 milijuna metara kubičnih prirodnog plina godišnje, što je nešto više nego u prethodnom razdoblju. Nakon što je HEP proveo natječajni postupak i prihvatio ponudu Prirodnog plina, nastavljeno je detaljno usuglašavanje svih uvjeta isporuke, te je postignut konačni dogovor, napominju iz Ine.

    "Nakon Petrokemije, još je jedan veliki kupac izabrao Inu, odnosno Prirodni plin kao svog dobavljača, a temeljem isključivo komercijalnih uvjeta. Pregovori su vođeni u duhu dobrih partnerskih odnosa te se nadam da će u tom duhu biti nastavljena i naša buduća suradnja", izjavila je ovom prilikom gđa Davorka Tancer, direktorica tvrtke Prirodni plin.

    "Ovo je vrlo važan ugovor za Inu. HEP je jedan od naših ključnih partnera te nam je iznimno zadovoljstvo što su još jednom prepoznali Inu i Prirodni plin kao pouzdane i kvalitetne opskrbljivače", istaknuo je Zoltán Áldott, predsjednik Uprave Ine.
 
1/1/2012 - KADROVIRANJE Čelnici HEP-a i Šuma ne žele odstupiti
Izvor - Slobodna dalmacija, 28. prosinac 2011.
 
  • Osim Uprave Hrvatskih željeznica, koja je to učinila javno, mandat na raspolaganje Vladi u tišini su dali i čelni ljudi Hrvatskih voda, Jadranskog naftovoda i Autoceste Rijeka-Zagreb, utvrdila je jučer “Slobodna”. Neki direktori javnih poduzeća, međutim, neće se povesti tim primjerima.

    - Neću davati mandat na raspolaganje jer je procedura imenovanja predsjednika Uprave Hrvatskih šuma takva da Skupština društva daje razrješnicu Upravi.
    - Otići ću kako sam došao’ Kako sam došao na ovo mjesto, tako trebam i otići - poručio nam je Darko Vuletić, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma, dodajući kako očekuje da će ga novi sastav Skupštine društva razriješiti funkcije čim se za to stvore uvjeti. Iz nekih javnih poduzeća dobili smo, pak, neslužbenu informaciju kako su njihovi čelnici već prije stavili svoje mandate na raspolaganje novoj vlasti u javnim istupima.

    Tako je predsjednik Uprave Croatia osiguranja Zdravko Zrinušić izjavio u jednom tjedniku da je odluka o njegovu ostanku na čelu tvrtke na novoj Vladi i Nadzornom odboru. Iz Odnosa s javnošću Hrvatske elektroprivrede priopćeno nam je da će Uprava HEP-a poštovati svaku odluku nove vlasti koja će biti provedena kroz Nadzorni odbor i Skupštinu HEP-a. Očito je da unutar menadžmenta brojnih javnih i državnih poduzeća koje je na položaje dovela prethodna vlast, postoji dvojako tumačenje što im je činiti nakon pobjede Kukuriku koalicije na izborima.

    Jedni, poput predsjednika Uprave HŽ-a Zlatka Rogožara, predsjednika Uprave Hrvatskih voda Jadranka Husarića, direktora JANAF-a Ante Markova i predsjednika Uprave Autoceste Zagreb-Rijeka Mira Škrgatića, stavljaju novoj vlasti mandate na raspolaganje i prije nego novi resorni ministri preuzmu skupštine tih trgovačkih društava, imenuju nove nadzorne odbore i smijene postojeće uprave. Za razliku od njih, dio menadžera javnih poduzeća, poput Darka Vuletića i čelnika HEP-a Lea Begovića, čekaju da se pokrene opisana procedura i nigdje ne žure.

    Neki su nam se direktori javnih poduzeća u neformalnom razgovoru požalili kako ih se stavlja u isti koš s gubitašima iz Hrvatskih željeznica, pa bi se, kažu, njihovo stavljanje mandata na raspolaganje u javnosti moglo tumačiti kao priznanje da su loše radili svoj posao. U svakom slučaju, nove skupštine trgovačkih društava u vlasništvu države mogle bi biti imenovane već u siječnju iduće godine, kada će biti jasniji status i onih menadžera koji su stavili mandate na raspolaganje i onih koji to nisu učinili.
 
1/1/2012 - Mravak svjedok protiv HDZ-a u slučaju Fimi media
Izvor - Business.hr, 28. prosinac 2011.
 
  • Optužno vijeće zagrebačkoga Županijskog suda prihvatilo je na ročištu zatvorenom za javnost nagodbu Mravka i USKOK-a, nakon čega je Mravak novinarima ispred Suda izjavio da je još prije godinu i pol rekao da će se braniti istinom te da je to dužan i učiniti bez obzira na posljedice za njega.

    Njegov branitelj Branko Šerić kazao je da u slučaju pravomoćnosti presude Mravku preostaje odslužiti godinu dana zatvora, jer je ostatak već ranije odslužio u pritvoru.

    USKOK je početkom studenog Mravka optužio zajedno s direktorom HEP proizvodnje Petrom Čubelićem i članom HEP-ove uprave Željkom Kljakovićem Gašpićem jer su 2007. od čelnika zagrebačke tvrtke Monting PIM Ljube Bušića i Ante Matića zatražili dva milijuna eura mita za poslove gradnje pogona termoelektrana.

    Bušić i Matić Mravku su isplatili 600 tisuća kuna mita koje je on proslijedio tadašnjem rizničaru HDZ-a po čijem je nalogu Mravak navodno i tražio mito. U medijima se zbog toga nagađa da je USKOK na nagodbu s Mravkom pristao kako bi postao svjedok u slučaju Fimi media, gdje je uz bivšeg premijera i predsjednika HDZ-a Ivu Sanadera te više fizičkih i pravnih osoba optužen i HDZ u čije se crne fondove navodno slijevao novac izvučen iz ministarstava i javnih poduzeća.

    Šerić je danas novinarima okupljenima ispred Suda potvrdio da je Mravak u slučaju Fimi media dobio "parcijalni imunitet te da će biti svjedok optužbe".

    S USKOK-om su se nagodila i ostala četvorica suoptuženika pa su tako preostala dvojica čelnika HEP-a kao i Mravak osuđeni na godinu i pol dana zatvora dok je čelnik Monting PIM-a Bušić osuđen na deset mjeseci zbog davanja mita, a njegov kolega Matić na sedam mjeseci uvjetnog zatvora u koji obojica neće ići ako u iduće dvije godine ne počine novo kazneno djelo.

    Šerić je pojasnio da u ovom slučaju nema oduzimanja imovinske koristi od optuženika jer 600 tisuća kuna nisu pribavili za svoju osobnu korist nego za HDZ.

    USKOK-ova tužiteljica Vanja Marušić izrazila je zadovoljstvo postignutom nagodbom slikovito rekavši kako je u ovom slučaju pet prema nula za USKOK. Podsjetila je da su se sva petorica optuženika sami obratili USKOK-u i predložili nagodbu te dodala da je današnjom presudom Optužnog vijeća optuženima određena i sigurnosna mjera dvogodišnje zabrane obavljanja dužnosti.
 
1/1/2012 - Čak 30 državnih tvrtki u crvenom: "Kraljevica" na uloženih 100 gubila 51 milijun kuna
Izvor - Novi list, 27. prosinac 2011.
 
  • Najvažniji dio hrvatskog gospodarstva, 63 tvrtke od posebnog državnog interesa, na uloženih sto kuna u prosjeku uprihoduju dvije kune. Iako zarada nije velika značilo bi to da se na svakih sto milijuna kuna uloženih u tim poduzećima uspije ostvariti prihod od 102 milijuna kuna, odnosno da je on za dva milijuna kuna veći od troškova. Statistika je to koju nudi izvješće o poslovanju za državu najvažnijih kompanija u 2010. godini što ga je nedavno objavilo Ministarstvo financija iz kojeg je vidljivo i da su tvrtke postale ekonomičnije nego što su to bile u 2009. godini, kada se u prosjeku moralo potrošiti više nego što bi se zaradilo, odnosno kad je trošak od sto milijuna kuna stvarao prihod od 90 milijuna kuna.

    Iskrivljeni prosjek
    Kad se tako postave stvari, čini se da su 63 kompanije od posebnog značaja za državu u godinu dana napredovale, no stvar je u tome da prosjek »skriva« činjenicu da su tvrtke poput Ine, Janafa ili HEP-a doista poslovale bolje u 2010. godini, a da poduzeća u stopostotnom vlasništvu države, koja su u 2009. godini bila u problemima i dalje ne uspijevaju svojim poslovanjem vratiti potrošeni novac , odnosno biti na nuli.

    Takvo je postignuće za čak 30 od 63 tvrtke još uvijek nedostižan cilj. Dok je, primjerice, HEP na sto kuna troška stvarao 116 kuna prihoda, Ina 110, Plinacro 133 kune, a Janaf 140 kuna, brodogradilišta, Željeznica, Croatia Airlines, Borovo ili Zračna luka Rijeka svojim poslovanjem nisu uspijevali pokriti ni troškove koje su stvarali.

    Tako je Kraljevica u 2010. godini trošila 100 kuna da bi uprihodovala 49 kuna, što znači da su na uloženih sto milijuna kuna gubili 51 milijun kuna. Po tom pitanju stanje se u Kraljevici pogoršalo jer je godinu dana ranije na sto milijuna kuna taj škver gubio 32 milijuna. U »3. maju«, koji još uvijek ne može računati na »pozitivnu nulu«, stanje je nešto drukčije. U 2010. godini na uloženih sto kuna u tom su brodogradilištu stvarali prihod od 82 kune, što je bolje nego u 2009. godini kad je na sto kuna riječki škver ostvarivao prihod od 66 kuna.

    Milijarda u dividendu
    Iako su 63 kompanije uspjele povećati ukupnu dobit, opet zahvaljujući velikom rastu dobiti u Ini i HEP-u, u 2010. godini gotovo su sve smanjile investicije i to od deset do čak 80 posto, pa su ukupne investicije bile 9,5 milijardi kuna. Godinu dana ranije samo su četiri tvrtke Ina, HEP, HAC i HC investirale 9,87 milijardi kuna, odnosno 370 milijuna kuna više nego sve 63 tvrtke od posebnog državnog interesa u 2010. godini.

    Ta četiri najveća investitora u 2010. godini znatno su smanjila svoja ulaganja i njihove su investicije bile tri milijarde kuna manje nego godinu dana ranije. Samo je Ina smanjila svoje investicije za 1,5 milijarda kuna.


    No, zato su od ostvarene dobiti u 38 poduzeća od ukupno 4,3 milijarde kuna koristi imali njihovi dioničari. U ovoj godini skupštine su donijele odluku da se gotovo četvrtina te dobiti, odnosno oko milijardu kuna raspodijeli u dividendu. Opet je najveći dio kolača, oko 700 milijuna kuna pripao državi. Vlada je naredila svojim kompanijama da moraju isplatiti barem 50 posto dobiti, pa je tako samo od HEP-a dobila 500 milijuna kuna te oko 200 milijuna kuna od Ine.
 
1/1/2012 - EKSKLUZIVNO Čačićeva druga 'privatizacija': Autoceste, šume i hidrocentrale dat ćemo u koncesiju
Izvor - Jutarnji list, 24. prosinac 2011.
 
  • U Vladi ubrzano razmatraju mogućnost monetizacije Hrvatskih autocesta, hidroecentrala i Hrvatskih šuma.

    - Pod monetizacijom ne podrazumijevamo privatizaciju, odnosno prodaju pojedinih gospodarskih resursa, već njihovo davanje u dugoročnu koncesiju. Taj bi novac završio u direktnim investicijama i novim radnim mjestima umjesto u proračunskim rupama, a resursi bi i dalje ostali hrvatski - izjavio je Jutarnjem izvor iz Vlade.

    Prva točka programa
    O koncesijama za Hrvatske autoceste već se dosta govorilo u predizbornom razdoblju. Tu je temu otvorio Radimir Čačić najavljujući monetizaciju cestovne mreže kao jednu od prvih točaka svoga gospodarskog programa.

    Novost su najave koncesija za domaće hidrocentrale

    - O tome smo načelno razgovarali u predizbornom razdoblju, razmatrajući mogućnosti brzoga gospodarskog oporavka, ali sada je to realna opcija jer zemlji prijeti gospodarski kolaps - tvrdi naš izvor iz Vlade. U strukturi elektroenergetskog sustava više od polovice izvora čine hidroelektrane, što Hrvatsku ubraja među vodeće europske zemlje u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora. U sustavu HEP-a je 26 hidroelektrana, akumulacijskog i protočnog tipa, a raspoređene su u tri proizvodna područja, uz HE Dubrovnik koja je samostalni pogon.

    Paket s HAC-om?
    Sve hidroelektrane HEP-a dobile su certifikat za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora, a hidroelektrane proizvodnih područja Sjever i Zapad i certifikat za sustav upravljanja kvalitetom (ISO 9001) i zaštitom okoliša (ISO 14001).

    Radi se, nesumnjivo, o najdragocjenijem dijelu Hrvatske elektroprivrede koji donose čistu dobit, dio hidrocentrala je amortiziran, a cijeli sustav je neopterećen kreditima.

    U dijelu Vlade postoje ideje da se hidrocentrale daju u koncesiju u istom paketu s Hrvatskim autocestama, što bi na međunarodnom tenderu privuklo samo najveće i najozbiljnije kupce.

    Postupak bi, prvo, započeo raspisivanjem natječaja za konzultanta koji bi u najkraćem roku mogao biti završen do ožujka, nakon čega bi se krenulo u realizaciju tendera.

    U monetizaciji hrvatskih autocesta i hidrocentrala važnu ulogu odigrat će i domaći mirovinski fondovi.

    Tu su mogućnost prije izbora najavili i sadašnji premijer Zoran Milanović, kao i njegov strateški partner u Vladi Radimir Čačić koji je vrijednost koncesije za HAC procijenio na 3,5 milijardi eura.

    Toliko slobodnog kapitala mirovinski fondovi u Hrvatskoj nemaju, ali ga imaju inozemni mirovinski fondovi koji su već pokazali interes za koncesije kod nas.

    Rast BDP-a
    Vrijednost HAC-ove mreže pri tome se neće procjenjivati prema rastu domaćeg BDP-a, što je pretpostavka za određivanje koncesije u državama EU, već po rastu turističkog sektora.

    - Promet na hrvatskim autocestama ima turistički karakter i u najvećoj je mjeri vezan uz inozemne goste, što znači da rast hrvatskog BDP-a na njega nema bitan utjecaj. Mnogo je bitnije povećava li se turistički promet u Hrvatskoj ili ne, a svi smo svjedoci da on iz godine u godinu raste - smatra naš sugovornik u Vladi.

    Od 27 članica EU, čak ih je 19 privatiziralo svoje autoceste Od 27 članica EU, njih 19 je u cjelosti privatiziralo svoje autoceste, dok su Austrija, Njemačka, Češka, Mađarska i Slovačka to učinile djelomično. Samo tri države Bugarska, Rumunjska i Slovenija u cjelosti financiraju svoje autoceste, s tim da vlade Bugarske i Rumunjske već nekoliko godina pregovaraju o modelima javnoprivatnog partnerstva na autocestama.

    U Sloveniji zbog problema s otplatom 4 milijarde duga državne tvrtrke za autoceste (DARS)

    Slovenska vlada, poput hrvatske, ima velike probleme zbog 4 milijarde eura duga državne tvrtke za autoceste (DARS) pa je lani počela razmatrati njihovu moguću privatizaciju.
 
Stranica: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29
 
 
  Sva prava pridržana A design