Trebaju li svi radnici HEP-a imati ista prava?
DA
NE, članovi SINDIKATA veća prava od drugih radnika
NE, samo članovi VEĆIH SINDIKATA veća prava
Rezultati | Arhiva
 
Radno socijalni odnosi
Piše: Doktor radnog prava Danica Lisičar

 
 
1/16/2009 - Kolektivni ugovor - izvor prava radnika
 
  • Kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora u Republici Hrvatskoj nema dugu tradiciju. U vrijeme kada Hrvatska nije bila samostalna država, prava radnika su se zakonom uređivala kao statusna prava, te se kolektivni ugovori kao izvori radničkih prava nisu niti sklapali. Sklapanje kolektivnih ugovora u skladu sa međunarodnim radnim pravom ( Konvencija Međunarodne organizacije rada broj 98 ), u Republici Hrvatskoj je započelo 01.01.1996 .godine, kada se je počeo primjenjivati Zakon o radu. Istina i početkom devedesetih godina proÅ¡log stoljeća je Hrvatska gospodarska komora u ime poslodavaca sklapala kolektivne ugovore, ali oni nisu bili u skladu sa normama međunarodnog radnog prava.

    Ako se uzme u obzir da kolektivno pregovaranje u Hrvatskoj ima relativno kratku tradiciju, ipak, može se reći da su prava koja su radnici ostvarili temeljem kolektivnih ugovora od neprocjenjive važnosti za socijalni i gospodarski položaj radnika na tržištu rada. Iz ove einjenice se otvara niz pitanja koja su radnicima još uvijek nedovoljno poznata, a neka od najvažnijih su:
  • Å to je zapravo kolektivni ugovor?
  • Da li kolektivni ugovor kao takav ide u prilog radnicima ili poslodavcu?

    U ovom kratkom osvrtu na institut kolektivnih ugovora će se ukratko odgovoriti na ova pitanja.
    Kolektivni ugovor je poseban ugovor radnog prava koji u pisanom obliku dobrovoljno sklapaju poslodavci ili udruge poslodavaca ( iznimno i Vlada RH na strani poslodavca u javnim i državnim službama ), te sindikati ili udruge sindikata s druge strane. Radnici samostalno, bez sindikata, ne mogu sklopiti važeći kolektivni ugovor.

    Kolektivni ugovor ima karakteristike ugovora jer ga dobrovoljno sklapaju ugovorne strane i njime uređuju međusobne odnose, ali, kolektivni ugovor ima i karakteristike propisa jer uređuje prava trećih, tj, radnika, što mu je i najvažnija svrha, a obavezno se mora i objaviti, što je karakteristika za propise.

    Kolektivni ugovor sadržava odredbe kojima se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile kolektivni ugovor tj. poslodavca i sindikata ( obvezni dio kolektivnog ugovora ), ali i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak ugovora o radu radnika kod tog poslodavca, pitanje zaštite na radu, osiguranja od posljedica nesretnog slučaja, pitanja iz djelokruga rada radničkih vijeća i prava sindikata, te druga pitanja iz radnih odnosa ili u vezi sa radnim odnosom radnika ( normativni dio kolektivnog ugovora ).

    Na koga se primjenjuje kolektivni ugovor?
    Iako je prema međunarodnim izvorima radnog prava i na temelju Konvencije broj 98. Međunarodne organizacije rada u većini zemalja kolektivni ugovor izvor prava za članove sindikata koji ga je sklopio ili mu naknadno pristupio, u Hrvatskoj je ovo pitanje dodatno uređeno odredbama Zakona o radu.
    Polazeći od činjenice da bi se za radnike zaposlene kod jednog poslodavca u slučaju kada svi radnici nisu članovi sindikata koji je sklopio kolektivni ugovor primjenjivali različiti izvori prava, zakonodavac je odredbom članka 12. Zakona o radu ( NN 137/04. ) takvu mogućnost otklonio time što je obvezao poslodavca da je u slučaju različitog uređenja određenog prava kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i dr. ) na sve radnike obvezan primjeniti najpovoljnije pravo. To znači da se kolektivni ugovor koji je sklopljen na razini jednog poslodavca u pravilu primjenjuje na sve radnike neovisno o njihovoj pripadnosti ili nepripadnosti sindikatu ili sindikatima koji su ga sklopili.

    Upravo ova odredba predstavljala je osnovu za uređenje jednog drugog instituta, doprinosa solidarnosti, prema kojem bi nečlanovi sindikata trebali participirati za korištenje prava iz kolektivnog ugovora. Međutim, odredba o doprinosu solidarnosti je ukinuta odlukom Ustavnog suda kao neustavna.

    Dakle, važno je reći da je kolektivni ugovor za radnike najvažniji izvor prava jer se njime prava radnika mogu samo povećati u odnosu na sklopljene ugovore o radu ili pravilnik o radu. Važno je i to da je kolektivni ugovor jedini akt koji se ne može mijenjati jednostrano, voljom poslodavca, nego samo obostrano, dakle, voljom poslodavca i sindikata. Strateški gledano, dobar kolektivni ugovor bi trebao biti glavni cilj svakog sindikata, jer jedino on jamči prava i zaštitu radnika. Pravo koje je ugovoreno kolektivnim ugovorom je utuživo, pa prema tome i ostvarivo. Dakle, kolektivni ugovor se sklapa u interesu radnika. Poslodavac koji poštuje zakon će također imati interes za sklapanje kolektivnog ugovora jer time osigurava dobru radnu atmosferu i socijalni mir.

    U Hrvatsko je sklopljeno malo kolektivnih ugovora u odnosu na broj sindikata. To govori da su u mnogim tvrtkama sindikati slabi, da se ne uspiju nametnuti i sklopiti kolektivni ugovor kojim bi povećali prava i zaštitili svoje članove. Iako je danas kod uređivanja prava radnika prisutan opći trend smanjenja prava i fleksibilizacije radnog odnosa, radnici u tvrtkama u kojima je sklopljen kolektivni ugovor su toga pošteđeni, jer odredbe kolektivnog ugovora jamče prava sve dok je kolektivni ugovor na snazi, odnosno, dok ih zajednički ne izmjene poslodavac (i) i sindikat (i ). Dakle, kolektivni ugovor za radnike nema alternativu.On je najveća garancija prava, zaštite i sigurnosti radnika u radnom odnosu.
 
Rsnovosti
   Teme
1/16/2009
9/29/2008
 
  Sva prava pridržana A design